U mjesecu lipnju Bojana je imala ukupno 58 obilazaka. Pri svim obilascima korisnicima bi izmjerila krvni tlak, a šećer u krvi mjerila je osam puta (dva puta jednoj korisnici s njezinim materijalom). S toplijim danima korisnici su joj se počeli žaliti na svakojake tegobe (vrtoglavicu, slabost, umor…), koje nastaju zbog promjene vremena. Posavjetovala ih je da se više i češće odmaraju, da uzimaju više tekućine, da ne izlaze na jako sunce i da se laganije oblače. Jedna korisnica žalila joj se da se jako znoji te se uplašila da joj nije nešto, a ona je – kao većina starijih osoba – na sebi imala čitav – ormar garderobe.
Posljednjeg tjedna obilaženja Bojana je obavijestila sve korisnike da prestaje raditi, a nekoliko baka se čak i rasplakalo jer, nažalost, slabo tko ih obilazi (ili nemaju nikoga svoga ili ih njihovi ne stignu obići), a odsad će im još jedna osoba manje pokucati na vrata.
Uz svoju posljednju listu obilazaka i posljednji, ovaj puta polumjesečni izvještaj o radu, Bojana je dopisala i zahvalu Mirovnoj grupi Oaza: "Bilo mi je zadovoljstvo raditi s vama i hvala vam što ste mi pružili ovakvu priliku. Hvala vam na razumijevanju te podršci. Ovo iskustvo dobro će mi doći u daljnjem životu i radu te vjerujem da ću imati više obzira za starije osobe jer nisam imala uvid kako je to kad je netko sam u starosti. Hvala vam još jednom."
