Dubravka Simendić, asistentica na programuNaši izvještaji o radu "Oazinih" gerontodomaćica pomalo su šablonizirani i suhoparni jer u njima želimo donatore obavijestiti o onome što se svakodnevno i svakomjesečno radi za korisnike i s korisnicima. U tom radu dešavaju se i svakakve zgode, od kojih smo dvije anegdotalne zabilježili u prošlom članku, a jednu bilježimo u ovom. Zapisala ih je Dubravka Simendić, asistentica na projektu "Pomoć starim i nemoćnim osobama Grada Belog Manastira".
O stihovima i drvima
Jedna naša stara korisnica (79 godina!), koja je radila kao spremačica i cijeli se svoj životni vijek kojekako mučila, ima jedan lijep dar – smišlja pjesme! I to ne neke male i kratke, već podugačke, slične onima koje se pjevaju uz gusle. Baka potječe iz Hercegovine, a pjesme su joj tematski vezane za Crnu Goru.
Tako je u dva navrata, kada je bila nadahnuta, svojoj gerontodomaćici odrecitirala više toga: o potresu u Crnoj Gori, o ljubavi Perovića Žarka i Milice, o ljubavi mlade Branke… A bilo je tu i stihova o zatvorenicima i o raznim političkim sadržajima. Očas posla baka ispjeva pjesmuljak, a nadahnuće su joj uglavnom stvarni događaji.
Kaže joj jednom neki njen rođak: "E, Rado, da si se iškolala, gdje bi ti bio kraj!" A sad, dok je ljetna rasprodaja drva i dok je bio aktualan rast Dunava i Drave, pita komšiluk baku kakva je drva naručila: "Nikakva! Ja da plaćam, a Dunav da mi ih otplavi…" – našali se baka Rada.
