Mediji su često prepuni članaka na tu temu, o kojoj se obično misli da se događa negdje daleko od nas. Slušatelji na predavanju uvjerili su se da to i nije baš tako i da je i za našu sredinu dobro da o tome nešto čuje i nauči. A cilj predavanja bio je baš prepoznavanje znakova zlostavljanja kod djece koja nas okružuju u školi, na ulici, u udrugama, u kući. Kako bismo kao građani, roditelji, predavači, funkcioneri mogli odreagirati na tu ružnu pojavu, predavačica je svoje izlaganje grupirala u više zanimljivih cjelina, koje je uvijek potkrijepila konkretnim primjerima.
Slušatelji na predavanjuZnakovi zlostavljanja mogu biti fizički i psihomotorni, kao i najrazličitije ponašanje djece (od strahova, samoranjavanja, osjećaja krivnje, nepovjerljivosti, bijega iz škole, agresije prema drugoj djeci ili životinjama, do prostitucije ili čak suicida). Predavačica je izlistala tipove zlostavljača od dominantnih do djetinjastih, od prijateljskih, psihijatrijskih, religioznih i alkoholičara do psihopatskih, koji su najokrutniji, i istakla da ih ima u svim društvima i svim socijalnim slojevima te da ih je veoma teško prepoznati i otkriti. Dotakla se i uloge majke u procesu zlostavljanja djeteta, koja ide od zaštitničke, potisnute, neodlučne, one kojoj javnost ne vjeruje do suučesnice.
Zlostavljana djeca preživljavaju svoju golgotu potiskivanjem ili disocijacijom, nose tragove cijelog života i imaju velikih problema u mnogim osjetljivim pitanjima, a otvaraju se teško uz primjereni terapijski postupak. Zlostavljanje djece izvor je neizmjerne patnje i štete po ličnost te je posljednji dio predavanja bio posvećen temi prevencije. Predavačica je posebno istakla ulogu roditelja u izgradnji samopouzdanja djeteta, samoodređenja i jačanja ličnosti. Djecu trebamo poticati da slijede svoje osjećaje, poštivati njihovo "ne", biti jasni i dosljedni u odgoju te na primjeren način i u pogodno vrijeme poučiti vlastitu djecu o seksualnosti kako bismo im olakšali odrastanje i sazrijevanje.
