Prilikom svakog obilaska fizioterapeutkinja pokazuje vježbe koje su prilagođene korisnicima ponaosob, već prema vrsti i stupnju fizičkih tegoba koje osoba ima. Korisnici potom moraju sami svaki dan odraditi te vježbe kako bi se njihovo fizičko stanje popravilo. Ponovnim dolaskom fizioterapeutkinja kontrolira stanje ekstremiteta ili kralježnice (a to su organi koji su najčešće izloženi povredama) i po potrebi zadaje nove vježbe.
U njezin posjet uključeno je i vrijeme koje je posvećeno razgovoru s korisnicima te pregledu njihove medicinske dokumentacije i eventualnih uputa specijalista što treba činiti u periodu rehabilitacije. Kod korisnika koji su jako stari (preko 85 godina) teže je postići da budu ustrajni u provođenju vježbi. Međutim, one koji su skoro operirani lakše je uvjeriti i navesti da vježbanjem sami sebi pomognu.
U svom kratkom dosadašnjem radu sa starim osobama fizioterapeutkinja je već stekla bogato iskustvo. Nažalost, doživjela je i tužnu činjenicu da je jedna korisnica umrla, a nova će prvo morati, nakon operacije kuka, provesti banjsko liječenje i tek tad će biti obuhvaćena programom "Oazinih" vježbi.
