Bakice su "Oazinu" ekipu jedva dočekale, ali svaki put ih sve manje. Nekoliko njih bilo je na kupanju, neke su nažalost u bolnici ili su postale ležeći pacijenti, ali dosta ih je i umrlo.
Svaka volonterka sjela je kraj "svoje" bakice pa su popričale što ima novo, kako je sa zdravljem, o vremenu, unučadi, praunučadi, pa čak i čukununučadi, i sat vremena je proletio. Violeta, draga prijateljica "Oazinih" volonterki i najmlađa domska štićenica, obradovala se mladoj volonterki Kristini, svojoj partnerici za igru "čovječe, ne ljuti se".
Teško je posjetiocima Doma za stare gledati kako štićenice žale kad neka od njih umre. Ipak se u Domu stvaraju prijateljstva koja su sasvim drugačija od onih koje postoje izvan Doma.
Druženje 'Oazinih' volontera i domskih štićenika
