Stoga su se tri "Oazine" zaposlenice: Sandra, Ana i Dragana, zajedno s pet volontera: Gretom, Marom, Klarom, Ljubom i Ognjenom, uputile u spomenuti Dom gdje su ih već, s velikim nestrpljenjem, očekivali njegovi stanari, osobe starije životne dobi željne novih lica i druženja.
Za taj topli doček u hladovini lijepog parka, pod budnim okom radne terapeutkinje Marije Horvat, gosti su im priredili kratak recitatorski program na temu mame i tate, budući da je većina njih upravo to. Izborom pjesama bili su zadovoljni, uz jednu malu molbu da se sljedeći put u repertoar uvrste i pjesme o bakama i dekama, što im je i obećano. Nakon kratke izvedbe, uslijedilo je druženje uz priču i evociranje raznih zanimljivih događaja iz ne tako davne prošlosti kada su i sami bili aktivni i puni elana. A sada su, kažu, sretni kada ih netko posjeti i donese dašak mladosti i vanjskog užurbanog vremena u kome, u strci za opstankom, nitko ni za koga ne mari.
Rado bi oni i zaplesali uz Adamovu svirku, koja im je ostala u lijepom sjećanju, samo ako prilike budu to dozvoljavale, a noge slušale.
I tako, uz priču i ugodno druženje, proteklo je vrijeme posjeta, koji je "Oaza", naravno, obećala ponoviti u što skorije vrijeme.
