Tako se "Oazina" aktivistica prisjetila višekratnog preskakivanja plota kad se prije nekih godinu i pol dana baka Ruža zaključala i čvrsto zaspavši prestala odazivati na susjedske telefonske pozive. Nije bilo druge nego pozvati policiju i vatrogasce i razvaliti vrata. Sada, kad god se sretnu, baka Ruža i Dubravka sjete se toga događaja.
Zatim je razgovor skrenuo na bašte i vrtove, "planinu" (tj. veći vrt na Banskoj kosi iznad Belog Manastira) te prijeko potrebnu kišu, bez koje je sav trud vrijednih baranjskih domaćica uzaludan. Pohvaljen je i izgled dvorišta, koje je započeo preuređivati domaćinov sin, ali ga je potreba za zaradom odvela daleko od namjere da taj posao privede kraju.
Na kraju su se svi požalili na svoje zdravstvene probleme i skupe lijekove. Samo se djeda-Boro nije žalio ni na što, a svoje vrijeme provodi ili ležeći ili sjedeći u fotelji. Tako je valjda uvijek – najmanje se žali onaj kome je najteže.
