- Šivanje i krpanje starim osobama u proteklih mjesecima postalo je normalna stvar. Bakice mi bez straha šalju svoju garderobu na prepravljanje i krpanje. Ponosne su što i one mogu sebi priuštiti "nove stvari". Kako je vrijeme odmicalo i kako se povjerenje učvršćivalo, tako su "Oazine" korisnice iz svojih ormara počele vaditi i davno zaboravljene materijale. Šila sam im suknje, haljine, kućne haljine…
Teško mi je kada bakica naruči kućnu haljinu za bolnicu, ali kad zamoli da joj se sašije odjeća za smrt, za sahranu, e to je žalosniji dio ove priče. Dok se god nešto prekraja ili šije za svakodnevnu upotrebu, za život, za sutra, dobro je, ali kad se spomene smrt, to nas podsjeti da smo svi na ovom svijetu samo "na određeno vrijeme". Ja im pokušavam uljepšati sadašnje dane. Ponekog, međutim, usput izgubimo za sva vremena, ali ga se rado sjećamo, a život ide dalje. Zato vodimo računa o onima kojima još možemo pomoći i ozariti im lica.
