Šestočlano i raznoliko društvo skupilo se na belomanastirskom Brdu kod čika Đoa (službeno zvanog Đuro). U ugodnoj atmosferi, uz kavicu i kolače, prvo se raspravljalo, logično, o zdravlju: tko je bio na kakvim pretragama, što kažu nalazi, tko pije koje lijekove, koji su bolji…
Kada se tema zdravlja istrošila, prešlo se na bašte i rasadu. Što nije znao čika Đo, znala je teta Mariška… A oni mlađi morali su poslušati savjete njih starijih jer, jednoga dana, i oni će prijeći u – treću životnu dob.

















