To stanje prihvata kao nešto što se ne može mijenjati. Tada majci najviše treba podrška, pomoć i razgovor, kako o stanju djeteta tako i o svom stanju, nezadovoljstvu, strepnji, ali i o radostima. Treba joj bar na tren odvući pažnju na neke stvari nebitne za okolinu, ali vrlo bitne za nju. Treba je nasmijati i vratiti joj samopouzdanje da bi ona imala snage i hrabrosti da uspije nasmijati svoje dijete i da zajedno s njegovim osmijehom krene u pomjeranje granica i svojih i djetetovih mogućnosti. Iz ličnog iskustva predsjednica Đurđekanović tvrdi da je to zaista moguće.
Udruženje "Drugačiji sam, pa šta?!" uspostavilo je suradnju s Ekološkom učionicom "Baračka" u Bezdanu, u kojoj je 20. IX. 2008. godine održana 1. Regionalna radionica Srednjeg Podunavlja za decu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju i odrasle osobe sa invaliditetom "Baračka 2008". U radu te radionice učestvovale su organizacije, društva i pojedinci iz tri države: Mađarske, Hrvatske i Srbije, što je toj radionici - pored regionalnog - dalo i međunarodni karakter. Iz Hrvatske učestovala je samo Mirovna grupa Oaza. Zato se i MG Oaza spominje na veb-sajtu udruženje "Drugačiji sam, pa šta?!" (što se može vidjeti ovdje). Preko rubrike "Video" tog sajta može se doći i do videozapisa s "YouTubea", na kome "Oazina" aktivistica Jelena Opačić-Matijević govori o "Oazi" (videozapis s naslovom Baračka 2008, 2. deo).
Knjiga
Predsjednica Anita Đurđekanović objavila je 2007. godine u Pančevu i knjigu "Drugačiji sam, pa šta?!", koju ćemo predstaviti na "Oazinim" internetskim stranicama čim je – pročitamo.
