Dvornić je slikarski samouk, koji je crtati i slikati počeo još kao dijete. I danas se sjeća rakijskog kazana kojega je nacrtao na jednoj praznoj stranici crkvenog molitvenika, što je izazvala ljutnju njegove babe jer "po molitveniku se ne šara". Od tada pa do danas stvorio je mnoštvo crteža i slika, koji su tematski najčešće vezani za narodne običaje i druge oblike tradicije. U Kneževim Vinogradima izložio je 29 slika manjeg formata, na kojima su – uz mnoštvo minuciozno datih detalja – prikazani uglavnom srpski, ali i običaji drugih baranjskih etničkih grupa (Mađara i Šokaca).
Na slikama je, međutim, prikazan samo jedan trenutak u odvijanju nekog običaja: ne vidi se što je bilo prije, a što poslije tog trenutka, niti se vidi širi kontekst. Zato je Dvornić, od sedamdesetih godina 20. vijeka i uz pomoć brojnih kazivača iz više baranjskih sela, počeo skupljati detaljne opise narodnih običaja. To je na koncu rezultiralo knjigom "Oj Vidovo, Vidovo" od 208 stranica, s podnaslovom "Narodni običaji baranjskih Srba do sredine 20. vijeka", koju je 2008. godine – uz financijsku pomoć Grada Belog Manastira – izdalo Vijeće srpske nacionalne manjine u Gradu Belom Manastiru.
Predstavljanje knjige 'Oj Vidovo, Vidovo'U knjizi su narodni običaji opisani u tri cjeline: običaji vezani uz čovjekov život (rođenje, djevojaštvo i momaštvo, svadba i smrt), običaji uz neke, uglavnom poljoprivredne poslove te običaji vezani uz crkvene praznike od Božića do Božića. Tim redom Dvornić je publici okupljenoj u Domu kulture u Kneževim Vinogradima predstavio sadržaj svoje knjige, najavljujući da radi na novom, dopunjenom izdanju.
(Drugi dan manifestacije opisan je ovdje.)
