Edukacija o pomoći u kući starim i nemoćnim osobama

Nedjelja, 13. 11. 2011.

Edukacija o pomoći u kući starim i nemoćnim osobama

veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma
Ispis
Pošalji e-mail

Edukatorica Katarina Jelić (lijevo)

Gerontotim Mirovne grupe Oaza boravio je od 10. do 13. XI. 2011. godine u Bizovačkim toplicama na edukaciji o pomoći starim i nemoćnim osobama. "Oaza", naime, trenutno provodi dva socijalna projekta namijenjena osobama treće životne dobi, koje financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

Edukatorica je bila Katarina Jelić, patronažna sestra Doma zdravlja Beli Manastir, a prisustvovale su joj voditeljica projekata Vesna Nedić, gerontodomaćice Biserka Bakač, Stela Fabijan, Milica Janković, Ana Jeličić, Dubravka Simendić, Dragica Štalman i Dragana Vranješ i te Jelena Opačić-Matijević, koja radi u "Oazinoj" radionici za šivanje, popravak i krpanja odjeće za stare osobe.

Iako "Oazin" gerontotim održava redovite tjedne sastanke i raspravlja o pitanjima i problemima koji se javljaju u radu, znanje gerontodomaćica treba proširiti i na one situacije koje u praksi još nisu srele, a vjerojatno će ih sresti prilikom obilazaka starih osoba.

Kako treba komunicirati sa starim osobama?

Naglasak edukacije bio je na komunikaciji sa starim osobama, a da bi komunikacija bila uspješna mora joj prethoditi procjena senzornih sposobnosti, psihosocijalnih potreba, sposobnosti suočavanja s problemima te emocionalnog stanja starih osoba. U komunikacijske vještine spadaju slušanje, način govora, opažanje ponašanja, ali ponekad i ignoriranje kad neka osoba radi nešto što nikom ne smeta. Budući da "Oazina" ima i nekoliko slijepih i slabovidnih te gluhih korisnika, posebno je obrađena i komunikacija s takvim osobama. Edukatorica je ukazala i na sve ono što umanjuje komunikaciju gerontodomaćica sa starim osobama, kao na primjer: isprazne izjave, davanje neadekvatnih savjeta, odgovaranje na pitanja samih korisnika u smislu sugestije, pretjerane pohvale ili pogrde, obrambeni stav kad se ne ispuni očekivanje korisnika, kao i pretjerano zaštićivanje, odnosno tzv. roditeljsko ponašanje prema korisniku.

Edukatorica je na kraju posebno istakla da su važne osobine gerontodomaćica strpljenje, fleksibilnost te poštivanje i poticanje neovisnosti starih osoba, a potom je odgovarala na pitanja gerontodomaćica o problemima vezanim za njihove korisnike.

Educirane i osvježene, "Oazine" gerontodomaćice vraćaju se početkom novog radnog tjedna svojim svakodnevnim zadacima, a u obavljanju tih zadataka svakako će im koristiti i nova saznanja.