MIROVNA GRUPA OAZA BELI MANASTIR

Jozsefa Antala 3 - 31300 Beli Manastir - Hrvatska

Skip to content

Petak, 15. 06. 2007.

Javna tribina "Pod suncem južnog neba"

veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma
Ispis
Pošalji e-mail

(Pogled na Australiju i australijsku umjetnost)

U prisustvu gotovo 150 posjetilaca u Velikoj vijećnici zgrade P+8 ("Ljepotica") u Belom Manastiru održana je 11. juna 2007. godine, s početkom u 20 sati, javna tribina pod nazivom "Pod suncem južnog neba (Pogled na Australiju i australijsku umjetnost)". Gošća tribine bila je dr. Zoja Bojić, historičarka umjetnosti, predavačica na Univerzitetu Novog Južnog Velsa u Sidneju (Australija). Tribinu su organizirali Mirovna grupa Oaza Beli Manastir i Centar za kulturu Grada Belog Manastira s ciljem da se Baranjci, posebno Belomanastirci, bolje upoznaju sa životom i radom dr. Zoje Bojić, s predmetom njenog naučnog i stručnog istraživanja te s kontinentom i zemljom u kojoj živi od 1994. godine.

* Mozaik tema
Tribina je bila zamišljena kao mozaik od šest tema: Tamo gdje je sve naopačke, Moje ime je Život, Čarobna Indija, Umjetnost pod suncem južnog neba, Kulturna memorija i aboridžinska umjetnost te Pogled iz daljine. Kroz prvu temu gošća tribine prisutnima je približila tek neke osnovne, ali svakako najvažnije činjenice o Australiji, tom nama najudaljenijem kontinentu, na kome je, s našeg stanovišta, sve nekako naopačke. Potom je govorila o sebi, svom životu i imenu koje potječe od grčke riječi "zoe" ("život"); o svojim doživljajima i radu u Indiji, u kojoj je boravila 4 godine (1989-1993) i predavala na Univerzitetu u Delhiju; o australijskoj savremenoj umjetnosti, ali i o tradicionalnoj umjetnosti australijskih domorodaca Aboridžina…
Naravno, jedna od tema koja se nikako nije mogla zaobići bili su baranjski, tačnije belomanastirski korijeni Zoje Bojić. Ona je, naime, unuka dr. Milana Kašanina, znamenitog književnika i historičara umjetnosti, rođenog 1895. u tadašnjem Pelmonoštoru (danas Belom Manastiru), i nećakinja njegovog starijeg brata, akademika Radivoja Kašanina, čuvenog matematičara, također rođenog Monoštorca.

* Pomoć Australijske ambasade
Uz organizatore svoj doprinos javnoj tribini dala je i Australijska ambasada u Zagrebu, poslavši organizatorima brošure o svojoj zemlji, koje su se na panoima u predvorju Velike vijećnice mogle vidjeti skupa s izloženim knjigama koje je Mirovna grupa Oaza izdala u posljednje tri godine te s drugim izdanjima vezanim za "Oazine" aktivnosti. Iako su imali želju svojim prisustvom uveličati ovu javnu tribinu, zbog državnog praznika u Australiji predstavnici Ambasade nisu mogli doći.
"Zaista sam dirnuta ovako divnom dobrodošlicom. Za mene je velika čast što se nalazim u gradu iz kojeg je potekao moj deda i da se nalazim ovde sa svima vama koji ste porodično, prijateljstvom ili na neke druge načina bili povezani sa mojom porodicom mnogo godina. Oduševljena sam lepotom ovoga kraja i stalno ga nekako poredim sa lepotom onog kraja u kojem živim", kazala je Zoja Bojić na samom početku svoga gotovo dvosatnog izlaganja.

* Ko je Zoja Bojić?
No, ko je zapravo dr. Zoja Bojić? Rođena je 1963. godine u Beogradu, gdje je - na Filozofskom fakultetu - diplomirala "istoriju umetnosti i studirala opštu književnost i klasične nauke". Doktorirala je na Univerzitetu u Kanberi 2005. godine. U Australiji radi kao univerzitetski predavač, naučni radnik i likovni kritičar. Kreator je i predavač predmeta Experiencing and Contemplating Art na koledžu COFA On-line (University of New South Wales, Sydney). Autorica je knjige "Sunce južnog neba : pogled na umetnost u Australiji danas" (Ruma, 2003); učesnica je brojnih međunarodnih kongresa i konferencija te likovnih manifestacija; povremeni je predavač u Međunarodnom kulturnom centru YUBIN; gost-predavač po pozivu Katedre za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Objavljuje likovne kritike u stručnim i popularnim publikacijama. Također je stručni savjetnik, priređivač i kopriređivač velikog broja likovnih izložbi za Multikulturnu umjetničku organizaciju i festival Carnivale u Sidneju, kao i nezavisni priređivač izložbi za razne institucije u Australiji. Dobitnica je više nagrada i priznanja.

* On-line studiranje
No, ono što je trenutno najzanimljivije jeste to da Zoja Bojić nije tek običan predavač, već upravo suprotno - sasvim neobičan. Istine radi, neobičan tek na ovim prostorima, koji su od takvog načina predavanja udaljeni upravo toliko kolika je udaljenost male Hrvatske od ogromne Australije. Najkraće rečeno, ona studentima predaje preko interneta, i to već tri godine.
"Na koledžu COFA (College of Fine Arts) svojim studentima, koji studiraju slikarstvo, vajarstvo, primenjenu umetnost, istoriju umetnosti te teoriju umetnosti sa filozofijom umetnosti, predajem preko interneta. Naime, u okviru COFA-e pre otprilike pet godina osnovana je COFA On-line, u početku samo eksperimentalno. Danas je predavanje preko interneta način kome je sve prilagođeno. Vi tako možete biti iz Švedske, Sibira ili Tanzanije i studirati na Univerzitetu Novog Južnog Velsa. Evo, trenutno imam tri studenta postdiplomca koje ću voditi, no ni za jednog ne znam odakle je. Nova tehnologija ne samo što nam omogućuje da na drugačiji način predajemo i da se ljudi na drugačiji način obrazuju, ona nas i informiše na način da razmišljamo o stvarima o kojima ranije nismo razmišljali", kaže Zoja Bojić. Njeno prebogato životno iskustvo nemoguće je sažeti u samo jedan članak poput ovoga. Životni ju je put, naime, vodio preko evropskog kontinenta, Sjedinjenih Američkih Država, Azije (Indije), sve do Australije.
Knjigom "Pod suncem južnog neba" australijsku umjetnost i umjetnost iz ostalih dijelova svijeta, koja se također prezentira u australijskim galerijama, približila je svima onima koji razumiju srpski jezik.

* Pokloni za gošću
Dvosatna tribina "Pod suncem južnog neba" završena je uručivanjem prigodnih darova gošći i predavačici. Turistička zajednica Grada Belog Manastira poklonila joj je promotivne materijale Belog Manastira, Baranje i Hrvatske, Ogranak Beli Manastir Matice hrvatske primjerke tri do sad izašla "Godišnjaka", Centar za kulturu suvenir Belog Manastira, a Zavod za baranjsku povjesnicu reprezentativnu monografiju "Tri stoljeća Belja" iz 1986. godine, velikog formata, na gotovo 800 stranica, tešku oko 3.5 kilograma, kojoj se nekako najviše obradovala i za koju je rekla da će je početi čitati još iste večeri.
Uoči početka tribine na Beli Manastir se spustio snažan pljusak, a u dvorani i čitavom kvartu nestalo je struje. Kako u "Elektroslavoniji" nisu znali gdje je kvar i kad će biti otklonjen, tribina je počela u polumraku, a organizatori su se rastrčali da pronađu svijeće, koje ipak nisu trebale jer je kasnije struja došla pa je tribina nastavljena u "normalnim" uslovima, uz električno svjetlo i videoprezentacije. Izostalo je jedino slušanje aboridžinske muzike, koje je bilo predviđeno za vrijeme dok se publika okuplja i ulazi u dvoranu.

* Tropska atmosfera u Velikoj vijećnici
Sparno vrijeme, nemogućnost da se širom otvore prozori Velike vijećnice te neispravnost klima-uređaja učinili su da tribina te večeri i doslovno bude "Pod suncem južnog neba". Velika sparina učinila je svoje pa je tribina, nakon dva sata koja su brzo prošla i nekoliko pitanja iz publike, privedena kraju i nastavljena prijemom u predvorju vijećnice, gdje je klimatski bilo prijatnije jer se predvorje može, kako to Baranjci kažu, "izluftirati".
Utisak je novinara Radija Banska kosa i nedjeljnika "Novosti" da se nepostojanje klimatizacije nije primjećivalo jedino na gošći. No, to i nije ništa iznenađujuće jer se u Indiji, u kojoj je živjela četiri godine, temperature penju i do 50 stepeni.

* Medijski odjeci
Tribina je najavljena kratkim člankom "Tribina o Australiji" u "Slavonskom domu" (izdanje "Baranja") od 8. VI. 2007. (str. 2), kratkom najavom u rubrici "Vodič" istog lista 11. VI. (str. 3), u programima Radija Banska kosa i Radija Baranja te na internetskoj stranici Radija Baranja.
O tribini su objavljena dva članka:
Daniela Taslidžić: "Australska gošća: ugledna povjesničarka, dr. Zoja Bojičć, prvi put u Belome Manastiru održala uspješnu javnu tribinu > Živim u Sydneyju (!), ali u Baranji sam ostavila srce", "Slavonski dom" (izdanja "Baranja"), II, 168, 26 – Beli Manastir, 14. VI. 2007.
Zoran Popović: "Dr. Zoja Bojić, historičarka umjetnosti, predavačica na Univerzitetu Novog Južnog Velsa u Sidneju > Lepotu Baranje stalno poredim sa lepotom Australije", "Novosti", VII, 392, 19 – Zagreb, 22. VI. 2007. (članak je objavljen pod nadnaslovom "Dve Zoje", uz članak o Zoji Borovčanin, pjevačici beogradske grupe "Lira Vega")
O tribini je članak napisao i Rajko Cicak, dopisnik "Glasa Slavonije", ali on nije objavljen.