Druženje volonterki i domskih štićenika
Volonterka Donka i domska štićenica VikicaŠtićenici Doma čekali su "Oazine" volonterke "kao ozebli sunce". Vani kiša, nevrijeme, a oni međusobno ispričali sve priče. Već s vrata volonterke su se dovikivali s njima. Štićenici su ih zvali da dođu sjesti kod njih, kao da su se bojali da neće ući u domski dnevni boravak.
Kružok za ugodne razgovoreEkipa je već standardna: jedan stol je za igru "čovječe, ne ljuti se", za kojim protivnicu čeka najmlađa domska štićenica Vikica, a u foteljama oko niskog stolića spreman je svojevrsni kružok raspoložen za ugodne razgovore. Prvo su se pretresle novosti, a onda je volonterka Mara čula da bakice spominju glavnog domskog zabavljača Tonija, koji je nekad radio u osječkoj Keksari, a danas živi u tom Domu za starije i nemoćne. Kojeg li iznenađenja! I ona je nekad davno bila zaposlenica Keksare i s njom je radio šarmer i zabavljač Tončika. Da nije to ista osoba?
Društvo je zamolilo dežurnu medicinsku sestru da ode do Tonija, koji se odmarao u svojoj sobi, i pozove ga da im se pridruži. I stvarno: Toni i Tončika jedna je te ista osoba i bivši radni kolega "Oazine" volonterke Mare iz Belog Manastira. Život stvarno piše čudne priče! Tko bi rekao da će se njih dvoje ponovo sresti nakon tridesetak godina u potpuno drugačijim okolnostima.
