A druženja će biti kako u belomanastirskim domovima za stare osobe, tako i u kućama i stanovima osoba treće životne dobi, koje često žive same pa su željne posjeta i razgovora.
Skupilo se, dakle, malo žensko društvo i planirano jednosatno druženja pretvorilo se u trosatnu ugodnu sjedjeljku, koja je brzo prošla u razgovoru, šalama i sjećanjima na prošle dane. Uz kolače i sokove, razgovaralo se o minulim vremenima, koja su bila ispunjena lijepim, a ponekad i teškim događanjima i koja su bila egzistencijalno sigurnija i lakša za život, rad, izlaske i stvaranje porodice od ovih turbulentnih današnjih vremena.
A da bi se ilustriralo kako je nekada bilo, izvukle su se i slike iz toga doba kao podsjećanje na osobe koje zajedno poznaju. Na kraju su učesnice druženja zaključile da, iako blizu stanuju (a u Belom Manastiru sve je "blizu"), u takvom sastavu nikad nisu bile zajedno. I odlučile su da nastave druženje te da se sastanu barem – jednom mjesečno.
