Djeda Đuro, sin Ratko i unuk Nikola
Kako, na primjer, ne spomenuti profesoricu tehničke kulture Mandu Kiš, koja je iz Osijeka biciklom prvo došla do belomanastirske osnovne škole u kojoj radi, pa se onda sa svojim učenicima odvezla do Kneževih Vinograda, a nakon biciklijade se biciklom vratila u – Osijek.
Ili kako ne spomenuti djeda Đuru, tatu Ratka ("Oazinog" povremenog informatičara!) i unuka odnosno sina Nikolu, koji su "u tri generacije" vrlo lako savladali predviđenu turu, a Nikola se malo vozio s tatom, malo s djedom. Vrijedi spomenuti, na primjer, i mamu Janju Čanaki i kćerku Lanu Čanaki, koje su na biciklijadu došle vjerujući da se ide u – Branjin Vrh, a kad je kolona na izlasku iz Betonske ulice skrenula u Osječku, ali prema jugu (a ne prema sjeveru odn. prema Branjinom Vrhu) ipak nisu odustale. Lana je bicikl hrabro dovezla do Karanca, a onda je uskočila tehnička podrška u vidu kompjuteraša Mihajla Rankovića iz Udruženja "Baranja", koji je Lanin bicikl smjestio u auto-prikolicu, a Lanu u svoj stari – jugo. Mama Janja je nastavila vožnju do Kneževih Vinograda.
Mama Janja i kćerka Lana Čanaki
Prof. Manda Kiš, velika zaljubljenica u biciklizam
