U pekari svaki dan - nova vrećica
U jednoj od belomanastirskih pekara doznali smo da se – dok su se vrećice plaćale – "trošilo" nekoliko desetaka komada dnevno, a otkad se ne plaćaju nekoliko stotina dnevno. Većina mušterija svaki dan uzima novu vrećicu, a pojedinci se i ljute ako im se uz kupljeni pekarski proizvod, makar bio i mali, ne ponudi i vrećica. Rijetkost je da kupac ne želi uzeti plastičnu vrećicu, da radije kupljene stvari stavi u džep, neku svoju torbu ili da upotrijebi staru plastičnu vrećicu koju je donio sam. Zato se takvi kupci pamte pa ih prodavačice znaju pitati: "Vi ne želite vrećicu?"
U Belom Manastiru - 200.000 mjesečno
A koliko se plastičnih vrećica na taj način "potroši"? "Oazina" aktivistica Stela Fabijan napravila je eksperiment koji je trajao mjesec dana. Svi članovi njene četveročlane porodice uzimali su besplatne vrećice gdje god su im bile ponuđene i brojali ih. Na kraju mjeseca skupilo ih se preko 70. Iako uzorak od jedne porodice nije reprezentativan, ipak ćemo izvesti ovakav račun: 70 vrećina mjesečno na 4 člana = 17,5 vrećica po osobi. Beli Manastir je na posljednjem popisu stanovništva 2001. godine imao 10.986 žitelja. Ako taj broj pomnožimo sa 17,5 vrećica, dobit ćemo 192.255 vrećica. Dakle, Grad Beli Manastir mjesečno "pojede" skoro 200.000 vrećica, a to je godišnje dva milijuna i 400.000. Ne bismo li se trebali zamisliti nad tim podatkom?
Cijela Hrvatska - dvije milijarde godišnje
Brojevi za cijelu Hrvatsku upravo su zastrašujući. Dnevno se kupcima podijeli preko 2 i pol milijuna, mjesečno gotovo 80 milijuna, a godišnje gotovo milijardu plastičnih vrećica, a sve one – prije ili kasnije – završe u smeću.
I sad, ne bi li bilo pametno oporezovati tu golemu količinu otpada, na primjer iznosom od 50 lipa ili još bolje iznosom od jedne kune po vrećici? Time bi se dodatno napunio državni proračun, oni koji stvaraju nepotreban otpad to bi i platili, a vremenom bi se postigli i ekološki efekti.
