A druženje je, prema Antonijinoj priči, bilo jako zabavno jer su gospođe humoristično raspoložene i vole se šaliti. Pričale su, kako je to i običaj među umirovljenicama kad se nađu u društvu, o poslovima koje su radile za vrijeme radnog staža. Baka Radojka radila je na "Belju", gospođa Nada radila je na sudu, a gospođa Milanka u pošti. Tvrde da im je bilo lijepo živjeti u doba bivše države. Tad je, kažu, bilo je posla, ali i sigurnosti. Bilo je jednostavno uzimati kredite i graditi kuće, a sve bez straha od kamata, što je danas mladima skoro pa nemoguće, što zbog bojazni od banaka, a što iz straha da ne izgube posao. Osim sigurnosti, sjećaju se različitih proslava te da se tada do praznika jako držalo. Često se slavilo i zabavljalo, a išlo se i na ljetovanja i zimovanja preko firmi.
Gospođa Milanka kaže da se u Subotici ipak malo više ljudi kreće po gradu i da je život življi nego u Belom Manastiru, ali je njoj Beli ipak u srcu. Zato svaki mjesec dolazi bar na nekoliko dana u posjet sestri. I gospođa Nada je vesela žena, koja voli druženja, pa otkako je u penziji svaki dan se dođe družiti s prijateljicama, ako ništa više bar da ih vidi.
I "Oazina" fizioterapeutkinja Antonija nije imuna na šale. Dok su naše cure pile kavu, ponudila se da će im gatati iz soca koji ostaje u šalici, iako – iskreno govoreći – o gatanju nema pojma. Kako je taj prijedlog s odobravanjem prihvaćen, Antonija je odlučno uzela baka-Radojkinu šalicu i rekla joj da u šalici vidi komad sira te da mora hitno u beljsku trgovinu jer je sir na – akciji. Gospođe su na to prasnule u smijeh, a kako se druženje bližilo kraju, zahvalile su Antoniji te stvarno otišle kupiti sir na akciji. Tako je prošlo još jedno druženje starijih osoba u šali i zanimljivim pričama.
