Tokom spomenutog mjeseca dvije su stare osobe povremeno odlazile u drugi grad u posjet rođacima, a za to vrijeme obilažena im je kuća i kontrolirana pristigla pošta i računi. U 14 slučajeva "Oazine" su se aktivistice bavile zdravstvenim problemima svojih korisnika kao što su: blaži epileptični napadi, viroze, gripa, depresija i strahovi zbog usamljenosti, srčane tegobe, prehlada, bolne noge i koljena, visoki tlak i slično.
Tokom ukupno 197 izlazaka na teren u mjesecu februaru, aktivistice su obavile mnoštvo poslove: 65 puta su kupovale špeceraj i išle u druge kupovine, 20 puta su nešto kupovale na tržnici, 23 puta su išle u apoteku te 22 puta kod izabranog liječnika za recepte i savjetovanje kako da se prepisani lijekovi koriste. Stari ljudi, naime, često to zaboravljaju ili čak sami sebi "doziraju" terapiju, štedeći tako i na štetu vlastitog zdravlja.
Aktivistice su 42 puta spremale stan i brinule o higijeni drugih prostorija, a 55 puta nabavljale, podgrijavale ili posluživale hranu bolesnima. U 43 slučaja donosile su korisnicima novine ("Novosti", "Identitet", "Izvor", "Slavonski dom", "Gloriju", "Zdrav život" i slično). Onima koji se griju na kruto gorivo 31 put su unosile drva u kuću. Druženje uz kavu, sok ili samo slušanje uslijedilo je 165 puta jer su stare osobe ispunjene strahovima ili tjeskobom u vezi s vlastitom budućnošću, financijama, opstankom…
U 79 slučajeva aktivistice su rješavale posebne zahtjeve: popravak stolica, informacije o osobnom identifikacijskom broju (OIB-u) i dopunskom zdravstvenom osiguranju, ugovaranje donošenja ručka slijepoj osobi iz staračkog doma, reklamacije bankarskih troškova, ispunjavanje poreske prijave, krpanje pidžama, kopiranje i sortiranje kućnih računa, prostiranje rublja, slaganje ormara, pakiranje stvari za "Crveni križ", peglanje, kontaktiranje matičnih ureda u drugom gradu, pouka o korištenje mobitela i još puno toga.
Ovaj izvještaj sastavila: Dubravka Simendić
