Smrklo se nad Baranjom!
Na katolički blagdan Sveta tri kralja (6. I. 2012), odnosno na pravoslavni Badnji dan, kad su nevremenom bili pogođeni mnogi dijelovi Evrope, oko pet sati poslijepodne sve se smračilo, a nad zapadnom Baranjom navukli su se gusti, tamni oblaci, praćeni jakim vjetrom, koji su stvorili neobičnu i rijetku, a istovremeno i veličanstvenu sliku.
Onaj tko je tada iz Belog Manastira državnom cestom D517 krenuo na zapad, prema Petlovcu, imao je što i vidjeti: uz cestu javna rasvjeta, cijeli horizont zastrt neprozirnom tamom, a jedino na samom dnu horizonta, tamo negdje nad Mađarskom, vidjela se crvena pruga zalazećeg sunca. Iako je izgledalo kao da se ta prijeteća tama nalazi na dva-tri kilometra udaljenosti, iznad Širina, odmičući automobilom prema Petlovcu i Bolmanu, tama kao da se pomicala prema zapadu pa su je mogli dostići vjerojatno samo oni putnici koji bi u Baranjskom Petrovom Selu prešli u Mađarsku ili oni koji bi prešli Dravu kod Belišća i zaputili se prema Donjem Miholjcu.
Oblaci su se kasnije razišli bez ikakvih posljedica. Baranji nisu donijeli ni kišu, ni snijeg, jedino je još do kasno u noć pirio jak vjetar. Baranjci vjeruju da zvonjava crkvenih zvona rastjeruje gradonosne oblake. Možda je ove oblake rastjerala silna pucnjava petardica, petardi, petardetina i ostale pirotehnike, koja se razlijegala pitomom baranjskom ravnicom nakon što su u šest sati uveče crkvena zvona oglasila da u kuću treba unijeti badnjake i slamu.
Svjetlo na kraju tunela
Približno isto mjesto, ali dan kasnije
