.jpg "Sastanak s patronažnom sestrom")
Istraživački tim
U terenskom istraživanju sudjelovale su patronažna sestra Katarina Jelić iz Doma zdravlja Beli Manastir kao stručna suradnica, Dubravka Simendić kao asistentica na programu i gerontodomaćica Marija Ćosić, a uz pomoć podataka dobivenih od Centra za socijalnu skrb Beli Manastir. Korišteni su i podaci iz "Oazine" arhive, koja se od 2004. godine bavi pružanjem pomoći starim osobama i ima dosta iskustva u toj vrsti usluga, a i jedna je od prvih udruga u Baranji koja se počela time baviti.
Sastanci istraživačkog tima održavani su svake srijede kako bi patronažna sestra dala primjedbe i upute za obuhvat potencijalnih korisnika, naputke za korisnike koje treba obići te da bi se odredilo dane i rokove u kojima to treba izvršiti. Članice tima su i na terenu saznavale za stare osobe kojima bi trebala pomoć pa su i njih obuhvaćale u istraživanje, stvarajući tako širu bazu iz koje su kasnije izdvojile 50 osoba kojima će se pružiti pomoć u kući.
Osobe obuhvaćene istraživanjem
Istraživanjem je ukupno obuhvaćeno 76 osoba i to po 11 iz Branjinog Vrha i Šećerane, dvije iz Šumarine, a sve ostale su iz Belog Manastira. Od navedenog broja, preko 30 osoba je starosti 80 ili više godina, što govori da u Baranji stanovništvo sve više stari. Samo je nekoliko osoba u dobi ispod 65 godina, ali je stanje njihovog zdravlja (drastično smanjen vid i teški problem lokomotornog sustava), kao i obiteljskih prilika (odsustvo rodbine), takvo da su i one uključene u obuhvat istraživanja. Žene su daleko zastupljenije u odnosu na muškarce, što je odraz demografske slike i stanja zdravlja promatrano u odnosu na spol. Od sveukupnog broja, 12 je osoba odbilo da kao korisnici sudjeluju u programu.
U manje od 10 slučajeva osoba ne živi sama, ali je supružnik također bolestan, pa se u programu to računa kao jedan obilazak, iako su u pitanju dvije osobe. U jednom od takvih slučajeva (2 osobe u istom domaćinstvu) radi se o kćeri i majci. Kći (59 g.), koja je teško bolesna, po povratku iz bolnice vratila se staroj majci (78 g.) na njegu i brigu jer nema nikoga drugoga. Objema je potrebna pomoć u kući.
Starost ne pita za nacionalnost
Srodnici anketiranih starih osoba žive ili na drugoj adresi ili u drugom naselju, veoma često u drugim ili udaljenim gradovima (na Braču, u Puli, Osijeku) ili u drugim državama (Austrija, Srbija, Švedska) ili čak na drugim kontinentima (Australija).
Stare osobe koje su anketirane različitih su nacionalnosti (Hrvati, Srbi, Mađari, Romi, Nijemci i dr.), što odgovara demografskoj slici Baranje, a starost je za svakog čovjeka ista – najčešće teška i neizvjesna. To životno razdoblje obično je popraćeno gubitkom životnog elana i narušavanjem zdravlja pa su bolesti na koje se naišlo u istraživanju često karakteristične baš za tu dob (osteoporoza praćena lomovima, operacije kukova, išijas, reumatske bolesti, ponekad amnezija, mrena, inkontinencija), često su vezane za baranjsko područje (alergije, astma, hipertenzija, dijabetes, angina pektoris, srčani i moždani udari), a ponekad i specifične (epilepsija, Parkinsonov sindrom, psorijaza, sljepoća, emfizem pluća, upala vena, ciste bubrega ili se provodi hemodijaliza, urođene deformacije kičmenog stuba, gastritis, operiran kancer grla, dojke ili maternice, bruh itd.).
Što je potrebno starim osobama?
U anketnom upitniku ispitivale su se potrebe za pomoći u domaćinstvu, za odlaskom u nabavke, plaćanjem kućnih računa, nabavkom lijekova za redovne terapije, pranjem rublja i potrebe za krpanjem odjeće i posteljnog rublja, šivanjem. Uglavnom su ispitanici pozitivno odgovarali na ove upite, a nekolicina je dodala još i naručivanje specijalističkih pregleda, čišćenje snijega i osobito unos drva u kuću preko zime jer se većina grije klasično, na kruta goriva. U specifične potrebe kod slijepih osoba (3) spada i čitanje, vođenje u crkvu, kod frizera, pratnja do banke, a kod onih na hemodijalizi (također slijepa osoba) depilacija lica i briga o osobnoj higijeni (nokti, frizura i sl.). U manjem broju slučajeva potrebno je i kuhanje ili podgrijavanje jela, a periodično i naručivanje obroka u ustanovama koje pružaju takve usluge.
Iz ovog se istraživanja vidjelo da određeni broj starih osoba (12, koje su odbile učešće u programu) još uvijek misli da mogu voditi računa o sebi, ali ne razmišljaju dugoročno, tj. da je u njihovoj kasnijoj dobi svaka godina rizična za zdravlje i da je dobro biti na evidenciji udruga koje provode socijalne programe ili projekte.
Pomoć u kući dobrodošla
U najvećem broju slučajeva ispitanici su pozitivno reagirali i iskazali zadovoljstvo što takvi programi postoje. U dva slučaja ispitanici su dosta grubo i odiozno nastupili prema istraživačicama. U jednom slučaju razlog je taj što pomoć nije potrebna, a u drugom se radi o frustriranosti zbog odsustva vlastite djece (žive u drugim gradovima!) pa osoba nema povjerenja prema stranim osobama, iako bi joj pomoć objektivno trebala.
Sva ova saznanja iz "Oazinog" istraživanja pokazuju da su programi tipa "pomoć starim osobama" na našem području potrebni jer suvremeni način života tjera mlade da, zbog vlastitog opstanka, napuste mjesta gdje im žive roditelji pa su oni prepušteni sami sebi.
