Baka-Marica, Antonija, baka-RadaEvo kako to druženje opisuje Antonija:
Kao i uvijek, kod naših je baka veselo pa se redovito mogu čuti zanimljive priče iz njihovog djetinjstva i mladosti. Tako nas je baka-Rada počastila pričom iz svog djetinjstva u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Dok su "Švabe" (kako kaže baka-Rada) i Talijani harali našim krajevima, baka-Rada i njezina familija otišli su u izbjeglištvo u rodnu im Hercegovinu. Tada je ona imala svega osam godina. U to vrijeme, kaže nam, na djecu se gledalo kao na ravnopravne članove familije u smislu rada. Tada nije bilo: ona je mala pa se može samo igrati, već je i ona morala raditi. A njezin je zadatak bio čuvati krave.
Priča nam dalje baka-Rada da je jednog dana, kako je i bio običaj, otišla s kravama na ispašu u brdo. No kako je i tamo buktio rat, bombe su počele padati i na taj teren, a malena Rada toliko se uplašila da je trčeći odjurila svojim roditeljima, kojima je pohrlila reći da su im krave nastradale od bombi. A dok su bombe padale, digla se velika prašina pa nije ništa mogla vidjeti. No, krave su ipak ostale čitave, naša tada mala Rada nije bila povrijeđena, a društvo koje je slušalo njezinu priču već je plakalo od smijeha. Iako je priča imala težak i tužan zaplet, baka-Rada je to toliko smiješno pričala da ste se morali nasmijati.
Okupljeno društvo potom je popilo kavu i sok te je u smijehu polako krenulo svojim putevima. Time je još jedno druženje starijih osoba prošlo u dobroj zabavi i u zanimljivim pričama.
