Kad su se s teretom predveče vraćale kući, konji su jače povukli na nekoj "ćupriji", svekrva se zanjihala, ispustila kajase i pala u jarak te slomila ključnu kost. A naša baka, tadašnja "mlada", jedva je nekako zauzdala konje, vičući za pomoć. Jedan odvažniji seljanin spasio je stvar pa su se kola ipak zaustavila. "Eto, vidiš, kad nisi svjestan da je svetac pa radiš veliki posao na njegov dan, možda ti i ne zamjeri, ali ako znaš i svjesno činiš baš ono što tada ne bi trebalo, možeš 'imati cirkusa'" – završila je baka svoje kazivanje.
Gerontodomaćica je na to samo šutjela, a u sebi se prisjetila kako je jednom prilikom uveče na Sv. Petku, poslije dolasku s rođakove slave (na koju ide 40 godina), "samo" nagruvala veš u mašinu jer su joj baš trebale neke košulje. Ujutro su svi šljapkali po vodi u kupatilu jer su se vrata vešmašine sama – otvorila! Pitanje je sad trebamo li ponekad poslušati i poneki savjet tog našeg starog svijeta?