MIROVNA GRUPA OAZA BELI MANASTIR

Jozsefa Antala 3 - 31300 Beli Manastir - Hrvatska

Subota, 19. 10. 2013.

Sinovi protiv roditelja (ali u nogometu)

Kliknite na članak da biste ga vidjeli u većem formatuKliknite na članak da biste ga vidjeli u većem formatu

U subotu, 19. X. 2013. godine, u jedan sat poslijepodne, na igralištu Nogometnog kluba "Petlovac" počelo je druženje roditelja i sinova koji igraju za taj klub. Utakmica između roditelja i sinova počela je u 14 sati i 20 minuta, a završila baš kad je bio gotov – roštilj. A kako je sve počelo? Evo što nam je o tome ispričala "Oazina" zaposlenica Jelena Opačić-Matijević, čiji mlađi sin Despot igra za juniore NK "Petlovca":

"Dovozeći djecu na trening, mi roditelji iz različitih mjesta polako smo se upoznavali i družili za vrijeme treninga i utakmica, razrađivali taktiku, ljutili se i radovali zbog dobre ili loše igre naše djece. Trening ili utakmica završe, a mi djecu u aute i – kući. Ostale igrače prepoznavali smo po frizurama ili kopačkama, tu i tamo nekoga smo znali po imenu, a roditelje smo zvali sinovim imenom (ako ga znamo) ili npr. mama momka u crvenim kopačkama. I tako do jednog petka kad je, nakon treninga, Josipov tata – sad znam da se zove Robert – predložio da se nađemo jedne subote zajedno s djecom i nešto da se "okrene" (paprikaš, čobanac ili roštilj…). Gdje? Pa, naravno, na terenu NK "Petlovca", a kad smo već tu, može pasti i utakmica: roditelji (zapravo mame i tate) protiv sinova.

I, tako, mi se skupismo u subotu, 19. ovog mjeseca, i podijelismo poslove: tko peče meso, tko navija, tko igra… Sinovi obukli svoje klupske dresove, a nama dadoše dresove u drugoj boji. Istrčasmo mi na teren, a ne znamo tko će gdje stati, čekamo da nam netko kaže šta da radimo, dok naši sinovi ne uzeše stvar u svoju ruke. Odvedoše nas kuda treba, postrojiše nas za sportski pozdrav i pokazaše nam kako se to radi. Sitnica, ali mi roditelji bili smo ponosni na svoju djecu. Sportski su se ponijeli prema nama od prvog momenta i prihvatili nas kao prave protivnike. Sreća naša da smo imali par tata koji su ipak znali šta treba raditi, a i nešto smo i mi naučili gledajući treninge. Sve to i ne izgleda tako teško dok ti netko ne doda tešku i brzu loptu i onda je moraš brzo šutnuti i poslati u pravom smjeru. Bilo je tu i baleta, i folklora, i odbojke, a bogami i nešto – nogometa.

Na početku utakmice sinovi su nam popuštali, ali kad su shvatili da mi baš i nismo tako loši, dobro su nas "stisnuli". Rezultat je varirao od početka do kraja utakmice. Suci (tate koji nisu igrali) trudili su se da budu fer i pošteni. Krajnji rezultat bio je 10:9 za sinove, koji su nas na kraju lijepo sportski pozdravili i istrčali s igrališta, a mi, mi smo im odzdravili i ispuzali s terena.

Treće poluvrijeme ipak je bilo lakše. Borili smo se protiv svinjetine i piletine s roštilja. I tako su se, nakon silne borbe, roditelji i djeca nastavili družiti i upoznavati. Planiramo novu utakmicu, ali ne tako skoro jer mi roditelji još nismo prohodali od mravlje kiseline u nožnim mišićima, uz jednu malu izmjenu. Sljedeći put sinovi će među sobom izabrati suca. Pozdrav svima do proljetnog prvenstva!"

Pročitano 1118 puta
Nalazite se ovdje: Naslovnica Novosti
Naša web-stranica koristi sljedeće kolačiće: Google Analytics, Youtube, JA_T3_blank_tpl i cwGeoData. Sve to koristimo kako bismo anonimnom analizom vaše aktivnosti dobili informaciju je li vam iskustvo korištenja naše web-stranice pozitivno (ako nije da ga poboljšamo), a sve s ciljem kako biste od nas dobili najbolje moguće informacije.
Više informacija Ok