Predstava "Želim da se oslobodim" bila je iznenađenje za gledaoce u svakom pogledu. Od ulaska u dvoranu do njenog svršetka. Gledaoci su, naime, ulazeći u dvoranu doslovno gazili preko glumica, koje su – kao žrtve nasilja – s mrtvačkim bjelilom na licu ležale u prolazu do sjedišta i između sjedišta. Kad je počela predstava, koja se skoro cijelo vrijeme odvijala u mraku i uz uznemiravajuće zvuke i muziku, glumice su se podizale s poda i, zagledajući usput gledaoce, polako se popele na pozornicu i okupile se na mjestu zločina, ograđenom policijskim vrpcama. Uslijedile su potresne priče o tome kako su postale žrtve nasilja, od kojih se gledaocima počesto ježila koža.
Dalje nećemo prepričavati tok predstave, to treba vidjeti, osjetiti i doživjeti. Šteta što nije bili više gledalaca, posebno npr. srednjoškolaca, kojima bi ta predstava bila velika lekcija o nasilju na ženama i u obiteljima, sigurno upečatljivija od predavanja ili tribina o toj tematici. Na kraju, vrijedi prenijeti rečenicu napisanu poslije predstave na fejsbukovskoj stranici Gradskog kazališta Beli Manastir: "Predstava 'Želim da se oslobodim' sinoć je publiku ostavila u potpunom šoku; publika je puna dojmova napustila dvoranu, a mnogi su u suzama čestitali našem dragom prijatelju, redatelju predstave Cvetinu Aničiću na izvanrednoj predstavi."
