Domaćin i svi ukućani sjede na slami, stariji djeci pričaju o Božiću, uče ih tropar i božićne pjesme, prenose im kako se nekad slavio Božić dok su oni bili djeca, pričaju im priče... Trebalo se potruditi da djeca upamte sve običaje oko Božića i sve priče, kako bi to jednog dana ispričali svojoj djeci ili da ih, kako su nekad govorili, "uvedu u red". Usput slušaju da li se negdje čuje "Roždestvo" ili "Vsi jazici" i da li je blizu vertep.
Vertep nose muška djeca, u stiharima, s kapama od kartona i s drvenim sabljama obojenim srebrnom bojom. Njih četvorica predstavljaju Iroda i tri mudraca s Istoka: Melkiora, Valtazara i Gašpara. Oni obično nose drvenu maketu crkve. Uz njih su i dva čobana: prvi čoban i drugi koga zovu Guba i koji nosi kasu.
Vertep ulazi u kuću pojući "Roždestvo" i počinje s "deklemacijama" ili, bolje rečeno, s malim igrokazom, koji završava kad ulazi Guba, obučen u kožušak izvrnut tako da se vide unutrašnja strana, koja podsjeća na ovčije runo. Guba svoj govori započinje riječima: "I ja stari, matori, jedva vrata otvori..."
Domaćin vertep dariva u novcu, ubacujući novac u kasu, a potom vertep napušta kuću pojući "Vsi jazici".
Kad prođe vertep, svi se vrate natrag na slamu i opet počne priča. I tako, divan po divan, i često se dešavalo da djeca zaspu na slami.
Božićno "jutranje" obično je počinjalo u jedan sat poslije ponoći, a prvo zvono obično je zvonilo nakon ponoći…
