Na izlet se krenulo u 9:30 sati ("u pola deset" kako kažu Baranjci ili "devet i po" kako kažu npr. Dalmatinci). Krenulo se ispred Društvenog centra u Ulici J. Antala 3. Šest izletnica i četiri izletnika krenuli su biciklima "Crnim putem", dok su se ostale izletnice (njih šest, plus još jednog vozač) opredijelili za automobilski prijevoz. Pred Društvenim centrom okupilo se, dakle, 12 žena, većinom treće životne dobi, te pet muškarca, što je ukupno 18 osoba (ako tu računamo i jednu izletnicu koja je iz Šumarine došla biciklom direktno na Šećeransko jezero).
Boravak na Šećeranskom jezero izletnici i izletnice proveli su u druženju i ugodnim razgovorima (uključujući i pričanje viceva) u prvoj od postojećih sjenica. Izletnice su se, osim toga, zaputile i u šetnju oko jezera, a izletnici su provozali jednu turu po asfaltiranom "bentu" do stare "Sutjeske" u Branjinom Vrhu (kod mosta na Karašicu) i natrag, što iznosi 2 + 2 km.
Oko "pola dvanaest" izletnici su se počeli polako razilaziti svojim kućama, a ekipa sastavljena od šest biciklistica (Dubravka, Margita, 2xKatica, Savica i Smilja) i dva biciklista (Jovan, Nikola) za povratak je izabrala dužu rutu: bentom do Branjinog Vrha (2 km), ulicama toga sela, biciklističkom stazom Branjin Vrh – Beli Manastir uz državnu cestu D7 do katoličke crkve (4 km), a onda svatko do svoje kuće.
Na koncu se pokazalo da je vožnja biciklima svima prijala i da nikome nije teško pala, iako nemaju svi istu kondiciju. Vožnju oko Belog Manastira dugu od 7-8 do 15 km, zavisno od izabrane ture, mogu otpedalirati i osobe koje se inače voze samo do trgovine, a one koji to rade svakodnevno – da i ne spominjemo.
