Baka Marica, djeda Savo i baka Saranfilja dobri su prijatelji i susjedi. Dok se kava kuhala, počele su i priče. Baka Marica se prisjetila kako je nekada radila u Mesnoj industriji te kako joj posao nije bio lagan. Toga se sjetila dok je stajala za štednjakom i čekala da kava uzavri. Kaže kako danas jedva i to uspije izdržati od bolova u nogama, koji su posljedica teškog posla u mladosti.
Dok su bili mladi, stalno su bili zaokupljeni svakojakim obavezama, npr. gradnjom kuće i podizanjem djece, pa za druženje nisu imali vremena. Zato se sada, pod stare dane, redovito posjećuju te piju jutarnju ili popodnevnu kavu. Sad im druženja i pričanja nikad dosta. Žao im je što danas mladi iz Baranje odlaze u svijet trbuhom za kruhom pa o starima nema tko voditi brigu.
Djeda Savo je zabavan čovjek. Iako ima blizu 90 godina, nikada ne kuka i ne žali se, već priča viceve i nasmijava sve s kojima je u društvu. Tako je bilo i ovaj put. Pričajući viceve dobro je zabavio svoju Saranfilju, ali i susjedu Maricu. Najljepše je, kako kaže, u ženskom društvu.
Kad se kava popila i kad su se dobrano napripovijedali, došlo je vrijeme za rastanak, a fizioterapeutkinja Antonija obećala im je razviti fotografije s njihovog druženja. Oni nemaju mobitele i kompjutere pa slike kasnije mogu gledati samo na papiru, a svako dobro druženje – pa tako i ovo – treba ostati zabilježeno i to ne samo u sjećanju.
