Društvo se bavi očuvanjem i razvojem crnogorske nacionalne baštine kroz više programa: informiranje, izdavaštvo, kulturni amaterizam, likovne izložbe… Posebno treba istaći izdavaštvo s preko 60 dosad izdanih knjiga te Dane crnogorske kulture, na kojima se predstavljaju značajni umjetnici i stvaraoci iz Crne Gore. U okviru kulturnog amaterizma već 16 godina djeluje i Mješoviti pjevački zbor "Montenegro", koji njeguje crnogorsku tradicijsku muziku u nešto modernijim aranžmanima. Voditelj zbora i instrumentalist na harmonici je Edin Džaferagić. Zbor je multinacionalan jer se ne pita ko je koje nacionalnosti, nego ko god želi može doći i pjevati. Prema riječima Milanke Bulatović, pjevanje u zboru jedna je vrsta muzikoterapije koja je prije svega namijenjena duševnom zdravlju. Naime, ljudi se nađu i druže, a tome služe i prostorije Društva u Zagrebu.
Umjetnički dio programa započela je mlada baranjska vokalna solistica Aleksandra Vukadinović iz Popovca, otpjevavši dvije narodne pjesme, a potom se zagrebački pjevački zbor okupljenoj publici predstavio izvođenjem šest svima znanih narodnih pjesama: "Čobanine, lijepa đevojko", "Gledala sam s Koma plava", "Još ne sviće rujna zora", "Poljem se vija oj zor delija", "Pomrčina, cijelo selo spava" i "Prođoh kroz goru", kojima su dodane i dvije veoma popularne pjesme vezane za Crnu Goru: "Ivanova korita" Milutina Popovića Zahara, koju inače pjeva Merima Njegomir, i "Bokeljska noć" Hrvoja Hegedušića na tekst Maje Porfiljeve, kojom je Radmila Karaklajić (u alternaciji s Vicom Vukovom) postigla veliki uspjeh 1966. godine na Splitskom festivalu, osvojivši prvu nagradu publike. A da su sve te pjesme popularne i danas, pokazala je svojim reakcijama i publika u belomanastirskom Etnološkom centru.
Nastup u Belom Manastiru članovi zbora "Montenegro" i drugi članovi zagrebačkog Društva Crnogoraca, njih pun autobus, od kojih većina nikad nije bila ni u Slavoniji, ni u Baranji, iskoristili su i za turistički obilazak Baranje, koji je uključivao posjet Parku prirode Kopački rit i vožnju turističkim brodom po jezeru Sakadaš te posjet etnoselu Karanac i ručak u poznatoj karanačkoj "Baranjskoj kući.
