MIROVNA GRUPA OAZA BELI MANASTIR

Jozsefa Antala 3 - 31300 Beli Manastir - Hrvatska

Četvrtak, 08. 01. 2015.

Rad "Oazinih" gerontodomaćica (I/2015) - anegdote

Dubravka SimendićDubravka Simendić"Oazine" gerontodomaćice od svojih štićenika često čuju svakakve zgode ili zanimljive priče. Nekoliko takvih priča zapisali smo u prethodnim člancima, a ovaj put donosimo još nekoliko zabilješki Dubravke Simendić, asistentica na programu "Pomoć ugroženim Belomanastircima".

Šale i brige
Još dok je prethodni put "Oaza" imala svog gerontomajstora, kod jedne naše stare korisnice pregorjela je sijalica u hodniku, u kojem je, bez prozora, uvijek jako mračno i čovjek se tu, kad uđe u stan, teško snalazi. Došao gerontomajstor sa sijalicom iz trgovine i popeo se na lotru, a baka će njemu: "Naprav' mi, de, tu sijal'cu već jedared pa ne mog' tu bit' bez svjetla ko ćorav' konj!"

Ista ta baka cijeli se život voljela šaliti. Dok je još radila u tekstilnoj industriji, a već bila pred penzijom, dojuri jednog dana na brzinu na posao, kad tamo dočeka je pitanje: "Pa, teta-Ružo, gdje su Vam zubi?" Ona se maši rukom za usta i izvali: "Et', zaborav'la sam i' na klavir' kad sam cijepala drva!".

Jedna druga baka, opet, brine za male bebe – trojke, koje je rodila jedna žena iz njezine ulice. Treba da im, naime, kao i svima novorođenima iz te ulice, naštrika papučice pa se žali svojoj gerontodomaćici: "Eto, tolike sam papučice naštrikala, ali nisam sigurna za ovako sitne nožice…" Preporučujemo baki da ipak pričeka da bebe napuste inkubator i da malo "očvrknu". Tek tad će im se moći obuti najmanje bebi-papučice na svijetu.

Pročitano 993 puta
Nalazite se ovdje: Naslovnica Novosti
Naša web-stranica koristi sljedeće kolačiće: Google Analytics, Youtube, JA_T3_blank_tpl i cwGeoData. Sve to koristimo kako bismo anonimnom analizom vaše aktivnosti dobili informaciju je li vam iskustvo korištenja naše web-stranice pozitivno (ako nije da ga poboljšamo), a sve s ciljem kako biste od nas dobili najbolje moguće informacije.
Više informacija Ok