Radionice koje su održane imale su nazive: "To smo mi" (prva), "Ja i kako me drugi vide" (druga), "Svi smo različiti, a zapravo jednaki" (treća) i "Zajedno možemo puno" (četvrta). Cilj radionica bio je upoznavanje polaznika, osvješćivanje svojih vrlina, razvijanje grupne povezanosti, međusobnog povjerenja i tolerancije te prihvaćanje različitosti.
Zapaženo je da su radionice posjećenije kad djeca idu prijepodnevne u školu. Tada ih u prosjeku bude osmero i to su uglavnom djevojčice od 12 do 16 godina.
Zajedno možemo punoRadionice su primjerene uzrastu polaznika i oni rado sudjeluju na njima. Polaznici naročito vole raditi u parovima, što se posebno vidjelo na radionici na kojoj su se radile "Duga sličnosti" i "Duga različitosti", ili u grupama, kao kad su sklapana "čudovišta".
Radionicama se polako priključuju i djeca romske nacionalnosti pa je, nakon jedne od radionica, jedna djevojčica ostale polaznike učila igrati romsko kolo.
Na evaluacijskim listićima, na piramidi s ponuđenim sljedećim odgovorima: loša , dobra, vrlo dobra (radionica), sva djeca označila su polje "vrlo dobra".
