Iako je prije nekoliko godina izgledalo da će se polako ugasiti tradicija bolmanskog kermenca, to se ipak nije desilo. Ne samo da je prostor ispred Doma kulture i između Doma kulture i Hrama sv. apostola Petra i Pavla bio prepun vašarske atmosfere i s mnogo šatri, već se u poslijepodnevnim satima na tom prostoru okupilo i dosta ljudi. U tim šatrama moglo se kupiti sve i svašta, svakojakih džidža-bidža i mamipara, u dvorištu Stare osnovne škole ljubitelji adrenalina mogli su se provrtjeti na velikom ringišpilu, dok su se ispred Vatrogasnog doma djeca mogla provozati na još dva manja ringišpila.
Besposleni šetač po bolmanskim sokacima toga bi dana primijetio da su mnoge kapije širom otvorene, da su u avlijama ili pred njima parkirani brojni automobili te da se u dvorištima i kućama goste brojni gosti, da sve vrvi od života… Već sutradan selo će se vratiti svojoj svakidašnjici, svom uobičajenom broju stanovnika. Današnji je Bolman, nažalost, kako je zapisano u još neobjavljenoj knjizi o tom selu, ostatak ostataka nekadašnjeg sela.