Dok su gospođe prelistavale nove trgovačke kataloge, ispijala se kava i priče su krenule, opušteno i spontano. Kako je Antonija fizioterapeutkinja, gospođe su joj se malo požalile na zdravstvene probleme te ju pitale za nekoliko savjeta. Potom su se prisjetile da su baka Darinka (zvana Dara) i gospođa Marija radile u Tvornici trikotaže "Sutjeska". Gospođa Marija je mlađa od naših baka, kasnije je počela raditi, te je dočekala da se "Sutjeska" zatvori u onim smutnim vremenima kad je uništena gotovo kompletna industrija u Hrvatskoj. Gospođa Marija kaže da je poslije zatvaranja "Sutjeske" mnogim ljudima bilo teško jer im je tu bio siguran i stalan posao.
Baka Dara se zaposlila mnogo ranije te je dugi niz godina radila u "Sutjesci", prije nego je s mužem otišla u Njemačku. Baka Radojka (zvana Rada) na to se našalila, ali u toj šali mislila je i ozbiljno, rekavši da bi ona i sad voljela raditi, iako ima 81 godinu. Kako kaže, život je dok radiš, u penziji je dosadno. Ipak su naše bake sretne, doživjele su lijepe godine, a materijalno ne oskudijevaju jer imaju mirovine i s njima raspolažu po svojoj volji.
Dok su bile mlade, naše bake stalno su nosile suknje ili haljine, a ispod njih najlonske čarape. Kažu, takva je tada bila moda. No ta im je moda i zagorčavala život jer su se zimi nasmrzavale dok su išle na posao. Zato sad neće ni čuti za suknje...
