MIROVNA GRUPA OAZA BELI MANASTIR

Jozsefa Antala 3 - 31300 Beli Manastir - Hrvatska

Srijeda, 28. 01. 2015.

Rad "Oazine" burze odjeće i obuće (XII/2014)

Zimski kaputi čekaju one kojima trebajuZimski kaputi čekaju one kojima trebajuZimski kaputi čekaju one kojima trebaju

"Oazina" burza odjeće i obuće jedna je od aktivnosti "Oazinog" trogodišnjeg programa "Pomoć ugroženim Belomanastircima", kojega financira Ministarstvo socijalne politike i mladih. Kako vrijeme odmiče, počevši od šestog mjeseca 2014. godine, "Oazine" aktivistice, a čini se i korisnici, sve su zadovoljniji Burzom. Redovno se puni i učestalo prazni, već prema dobroj volji donatora i potrebama korisnika, što bi rekli Baranjci: "cirkulira sve u šesnajst!"

Dječji krevetić na kat
U tom radu učestvuju sve "Oazine" aktivistice, koje su ujedno i gerontodomaćice, već prema redoslijedu dežurstava, pa onda jedna drugoj prepričavaju što je tu zanimljivoga. Tako je jedna liječnica, koja brine za nekoliko "Oazinih" korisnica, ponudila dječji krevetić na kat jer su ga njena djeca prerasla.

Gerontodomaćica je već izvidjela kome bi to trebalo, ali uvijek se nađe neka zapreka. Naime, krevetić je u Osijeku, a nije se našao prijevoz, a "Oaza" nema prostora ni za privremeno skladištenje. Ali, opet, i dobra namjera je hvalevrijedna.

Suvišak odjevnih predmeta
Jednog je dana u "Oazu" ušetao korisnik Internet-kluba koji duže vrijeme nije dolazio i začuđeno stao ispred velikog plakara prepunog odjeće. Zaključio je da je to baš ono što bi njega spasilo suviška odjevnih predmeta i momentalno je odjurio kući, vrativši se ubrzo s punim vrećama kvalitetne robe, koja je nakon osvježenja u "Oazinoj" praonici završila na policama.

Među darovanim stvarima jednoga dana osvanule su i dvije velike ambasador-deke za bračne krevete, koje nisu stale u veš-mašinu pa ih je gerontodomaćica odnijela kući na ručno pranje u kadi. Time su one privedene svrsi i već idući dan su "planule", nije ih se stiglo ni raspakovati.

Burza ipak nije trgovina
Našao se i korisnik koji je zahtijevao "toliko toga – toliko onoga", ali mu je objašnjeno da ovo ipak nije prava trgovina i da se mnogih stvari nema na lageru. Ali, nakon što su donirani jorgani oprani i složeni, ipak su ostavljeni u ogromnu najlonsku torbu baš za njega. Gerontodomaćica ga je srela na ulici i obavijestila o tome pa se on sav sretan odmah uputio u "Oazu".

Jedan dječak – osnovnoškolac već dugo traži cipele, ali "ko za inat" na Burzi ih za njega nikad nema. Stoga mu je ponuđeno da izabere nešto od odjeće. A mališa se odmah mašio za kapu šiltericu i neke sportske sunčane naočale, koje mu spadoše s nosa – bile su mu prevelike. Ali teta s Burze malo ih je pritegnula pa su ipak otišle sretnom novom vlasniku.

Ne treba biti "proklet"
Jedna gerontodomaćica u svom je ormariću za cipele našla dva para dobrih cipela i pomislila kako bi nekome tko nosi manji broj one dobro došle. Ipak ih je odlučila obuti još jednom – da ih "iskoristi". Oba puta nije koraknula ni sto metara, zapela je za nešto i otkinula plastiku na potpetici. Tako sad cipele ne koriste nikome. Rekli bi Baranjci: "tak' joj i treba kad je prokleta" (tj. škrta).

Jedna mama došla se raspitati za dječju odjeću, a na pitanje za koliko djece, odgovor je glasio – devetero! Još je sa sobom povela i kćer koja samo što se nije porodila. Ipak, našlo se nešto dječje robe, a i nešto prikladne odjeće za "glavnu" majku.

Bez donatora ne bi bilo ni Burze
Jedna osoba koja živi u Paraćinu, a izdaje kuću u Belom Manastiru, ne prati "Oazinu" burzu na internetu, ali je čula za nju od svoga kuma pa je donirala veliku količinu odjevnih predmeta za starije osobe. Pravnica koja povremeno radi u Društvenom centru aktivno se uključila u doniranje Oazine burze i to onime što se najviše traži: dječjom odjećom. Potaknula je i doniranje igračaka pa se u Burzi ponekad nađe i nešto da razveseli najmlađe sugrađane. U trenutku pisanja ovog teksta u Burzi nije bilo baš ni jedne igračke, ali poradit će "Oazine" aktivistice i na tome!

Nalazite se ovdje: Naslovnica Novosti