Kak'_su te kuće bile uredne i mirisne: avlije puna oni' loptica (grmolikih biljaka s cvatom u obliku bijelih loptica, op.), šljiva, jabuka, a zova miriše… miriše… A kad sam bila dijete od dvan'est godina, igral' smo se "skakanja na gradac". Na tom je mjestu nekada bijo manastir, koji je – tak' se divan'lo – prop'o u_zemlju, pa kad tu skačemo, ono sam' odzvanja!"
Kuća bakinog muža Pante nalazila se u takozvanom "Budžaku", a izgrađena je na temeljima starim 700 godina. Za svakog rata tri puta je rušena i paljena pa se onda iznova zidala. Baki sjećanja sama naviru: "Kišvaluba_j' imala tri kraja, "Budžak" i "Ledine". Prvi kraj, to ti je čim stigneš u Kišvalub', drugi kraj je iza crkve. U ta dva kraja većinom su živ'li Švabe. Tu_s' švapska crkva i švapska škola . Uč'telj je bio Štivić. A Srb' su živ'li u trećem kraj' i u "Budžak'", uč'telj im je bio Marjanović. E, da, i Cigani_s' živ'li na "Ledinama".On' su tam' bil'. Li'epo nam je bilo baš – e, Bože sveti naš!" - završi baka svoje kazivanje i zagleda se nekuda daleko. Vjerojatno je u mislima otišla u svoju dragu Branjinu, za kojom, kako stari, sve više tuguje.
