To su uglavnom starije osobe s malim ili nikakvim primanjima, kojima takav vid pomoći vrlo dobro dođe. Jer, nije tu u pitanju samo ušteda na hrani, već i na potrošnji određenih energenata. No, prema riječima korisnika, i to je manje važno, a najvažnije je da se oni ne osjećaju zaboravljeni i zapostavljani od lokalne zajednice.
Obroci, koji se dovoze pet puta tjedno iz Crvenog križa Osijek, gdje se i spravljaju, kvalitetni su, raznovrsni i po riječima korisnika vrlo ukusni. Korisnici žale što za dane vikenda više ne dobivaju suhe obroke kao nekada. Ali, daj šta daš, kaže većina. Oni uglavnom žive sami pa s nestrpljenjem očekuje "razmjenu" jelonoša (po principu: puna za praznu od jučer) da bi usput malo i porazgovarali s "Oazinim" razvozačem (tj. dostavljačem) Ljubom, koji baš i nema vremena za razgovor jer treba obići četrdeset kućanstava razbacanih po Belom Manastiru i prigradskim naseljima. Željni druženja i da bi ga zadržali na "čašici razgovora", nerijetko mu, kao djetetu, nude kavu, voće, čokoladu… I tako se, na obostrano zadovoljstvo, provodi jedna plemenita socijalna usluga. Nadamo se da će još potrajati.
