U srijedu, 10. III. 2010. godine, stigla sam u II b razred. Učiteljica me kratko predstavila kao Despotovu mamu koja će ih nešto naučiti. Trema. Nemoguće, pa ovo mi je sigurno petstopeta radionica. Ali do sada sam išla kao voditeljica radionice, a sada kao nečija mama. Sreća, trema je kratko trajala.
Kroz radionicu spojili smo malo predavanje o valjanju vune (filcanju), kao o starom zanatu, i kreativni dio, izradu uskršnjih jaja. Djeca su znatiželjna. Vuna, ovce, šišanje, češljanje vune, bojanje vune, sve im je to bilo jasno, ali kako će napraviti jaja? Prvo sam im pokazala kako se to radi, a onda nisu mogli dočekati da i sami počnu raditi. Odjednom se osjetilo pravo malo natjecanje: tko će ljepše boje poslagati, tko će bolje i brže napraviti jaje. U jednom trenutku bilo je i previše pitanja: je li jaje gotovo, možemo li započeti novo? Moje velike pomagačice ispirale su dovršena jaja i vršile kontrolu. Jaje koje bi bilo gotovo išlo je kod učiteljice na stol u košaricu, a ona koja još nisu bila završena vraćale su se na doradu. Jedan školski sat? Koje pitanje! Dva školska sata su proletjela, a da nismo ni primijetili.
Fotoreportaža o toj radionici objavljena je
i na internetskim stranicama Osnovne škole.
