Naslovnica (7719)
Odaberite novi naslov sa liste, zatim označite vijest koju želite pročitati.
Podkategorije
Sanela Stanojević: Beli Manastir - grad velikog srca
Mladi volonteri u prihvatnom centru za izbjegliceU četvrtak, 17. rujna 2015. godine, Belim Manastirom su počele kružiti priče o dolasku velikog broja izbjeglica. Počeo se širiti i nemir među Belomanastircima, a i različite dezinformacije. Navečer, brzinom munje, kroz grad je prostrujila vijest da su izbjeglice stvarno stigle i to vlakom. Time je ono što smo dotada gledali na TV-u i grozili se prizorima koje vidimo sada bilo pred našim očima, ravno ispred nas. Odjednom je naš inače mali i uglavnom pusti gradić postao tijesan, ulice su mu bile pretrpane ljudima i dijelili smo ih s potpunim strancima.
Sandra Kušenić: Trag u našim srcima
Ozren, Velibor i Sandra (3-5. na slici) i obitelj iz SirijeU četvrtak uvečer, 17. IX. 2015. godine, moja obitelj i ja, vjerovatno kao i mnogi drugi u Belom Manastiru, bili smo iznenađeni brojem izbjeglica koje su se odjednom pojavile u našoj ulici (Betonskoj, odn. Kralja Petra Svačića), pješačeći od željezničkog kolodvora do prihvatnog centra u Osječkoj ulici. Iznosili smo im hranu, mlijeko, voće i sve čega smo se sjetili da bi im trebalo i što smo u kući imali.
Nesebična pomoć bliskoistočnim izbjeglicama
Selfi s izbjeglim Sirijcima(Fotoalbum se može vidjeti ovdje)
U petak prijepodne, 18. IX. 2015. godine, dok su belomanastirske ulice bile preplavljene bliskoistočnim izbjeglicama, "Oazinoj" projekt-koordinatorici Vesni Nedić, koja se tada s drugim volonterima i volonterkama nalazila u šatoru Crvenog križa u prihvatnom centru za izbjeglice u Osječkoj ulici, javila se telefonom Osječanka Anita sa željom da se i ona volonterski uključi u pružanje pomoći.
Potraga (search!) za izbjegličkom obitelji
Kliknite na sliku za veći format Ivana Meštrović iz Belog Manastira posudila je u petak (18. IX. 2015), mobitel jednoj izbjegličkoj obitelji da se javi svom rođaku u Danskoj koji se zove Salam Al-ibrahimi. Danas je Ivana primila poruku od Salama. U poruci se kaže da on i njegova obitelj već treći dan ne znaju gdje je spomenuta izbjeglička obitelj i traže pomoć u pronalaženju i uspostavljanju kontakta.
Mi sa sigurnošću možemo pretpostaviti da je ta izbjeglička obitelj napustila Beli Manastir, ali nema načina da doznamo jesu li put nastavili preko Mađarske ili su krenuli prema Sloveniji. Ipak, ako netko nešto zna, neka se javi Mirovnoj grupi Oaza.
PS. (dopisano u 20:30)
Ivana nam javlja da je upravo primila poruku od Salama iz Danske s viješću da je tražena izbjeglička obitelj pronađena: jedni su u Austriji, a drugi u Njemačkoj.
"Panona-reli" na "Panona-festu 2015."
Simboličan ispraćaj ljeta i doček jeseni(Fotoalbumi se mogu vidjeti ovdje i ovdje)
U subotu, 19. IX. 2015. godine, po sunčanom i toplom vremenu, održan je "Panona-reli" u sklopu petog "Panona-festa" – urbanog bijega u prirodu. Taj festival, s partnerima, organizira osječka Udruga za kreativni razvoj Slap, a cilj mu je otkrivanje ekoturističkih potencijala Slavonije. Avanturisti i zaljubljenici u prirodu zaputili su se iz Osijeka, preko Aljmaša, do Erduta pješice, biciklima i kanuima.
Djeca izbjeglice - hrabri mali anđeli
Na dječjem igralištu u Belom Manastiru(Fotoalbum se može vidjeti ovdje)
Bogdanka Ćudić Vilić iz Darde, trenutno zaposlena u Uredu LAG-a Baranja, postavila je na svoju FB-stranicu album s tridesetak fotografija djece izbjeglica, snimljenih u petak, 18. IX. 2015. godine, u Belom Manastiru. Uz album, koji obavezno treba vidjeti, napisala je sljedeće redove:
Paketi za "Oazine" socijalno ugrožene korisnike
Darivanje hrane socijalno ugroženim Belomanastircima(Fotoalbum se može vidjeti ovdje)
Veliki broj izbjeglica s Bliskog istoka počeo je stizati u Beli Manastir u četvrtak, 17. IX. 2015. godine, naročito u večernjim satima. Za njih je organiziran prihvatni centar u nekadašnjoj, danas napuštenoj kasarni u Osječkoj ulici. Već sutradan, u petak (18. IX. 2015), uglavnom u poslijepodnevnim satima, gotovo svi su napustili Beli Manastir, neki u vlastitoj režiji, a većina je organizirano odvezena prema Mađarskoj ili Sloveniji.
(Izvor: 
Više...
Fotovijest: Pomoć izbjeglicama u Belom Manastiru
U pružanje pomoći uključile su se i 'Oazine' aktivistice
Apel za pomoć izbjeglicama u Belom Manastiru
Stanje u napuštenoj belomanastirskoj kasarni, u koju je u četvrtak, 17. IX. 2015. godine, smješteno nekoliko hiljada izbjeglica (migranata) iz Azije i Afrike, ALARMANTNO je. Molimo vas da se uključite u pomoć. Potrebno im je ono najosnovnije: hrana, voda i deke za spavanje. Ukoliko ste u mogućnosti donirati nešto od navedenog, javite se. Ukoliko ste u mogućnosti izdvojiti vrijeme kako biste pomogli, dođite i pomozite nam. Svakoga trenutka pristiže sve više ljudi, a najosnovnije potrepštine nisu im osigurane niotkuda.
Pokažimo zajedno svoju ljudskost i pomozimo tim ljudima!
Ukoliko ste spremni odvojiti svoje vrijeme, molimo vas da nam se javite i ostavite svoj broj telefona kako bi se volonteri mogli izmjenjivati u smjenama.
Crveni križ Beli Manastir (031/703-422), Mirovna grupa Oaza (031/705-055), Projekt građanske demokratske inicijative (P.G.D.I.; 031/702-088).
(Opširnije o stanju u Belom Manastiru: baranjamedija)
Fotovijest: Izbjeglice u Belom Manastiru
Izbjeglice idu od željezničke stanice prema kasarni
Rad "Oazinih" gerontodomaćica (IX/2015) - priče
Dubravka SimendićDubravka Simendić, asistentica na "Oazinom" programu "Pomoć ugroženim Belomanastircima", iz mjeseca u mjesec zapisuje anegdote, svakakve zgode i zanimljive priče koje čuje od starih osoba koje obilazi kao gerontodomaćica. Ovaj put zabilježila je tri zanimljive crtice iz Njemačke.
Bez "apfelzafta" kao zima bez snijega
Za vrijeme godišnjeg odmora u gornjem uvodu spomenuta gerontodomaćica bila je u posjetu u Njemačkoj. Odsjela je kod starijeg bračnog para, koji oboje imaju 83 godine. Prvo su je pozvali na subotnje popodnevno druženje uz domaći kolač, čaj i sekt te ponudili obaveznim "apfelzaftom" (što će reći jabučnim vinom). Gošća je probala, od kiselosti se malo zagrcnula i rekla da zbog medikamenata ne troši nikakav alkohol. Odgovor je bio da se njihov "Švebiše alb" (Švapski pašnjak, odnosno visoravan na oko 800 metara nadmorske visine s brojnim selima) ne može ni zamisliti bez toga jabučnog napitka. Rekoše joj: "Švebiše alb bez apfelzafta je isto što i kamin bez goriva ili zima bez snijega!"
