U goste su im stigli "Oazina" gerontodomaćica i prijatelj čika-Rade Dokić. Uz "kafu" i kolače krenule su priče iz davnih dana. A svaka priča krene pa stane, ne mogu se načuditi kako je to vrijeme već prošlo, a kao da su jučer bili momci i djevojke, a unučad im već stasava. Veoma dobro se sjećaju svega što je bilo prije trideset, četrdeset pa i pedeset godina, ali ono što je bilo jučer ili prekjučer nešto slabije pamte.

Uz smijeh i šalu druženju je brzo došao kraj, a "Oazina" gerontodomaćica u jednom se momentu zapitala: Zašto i mi mlađi ne bismo sebi češće organizirali druženja, bar dok još možemo. Stalno se pravdamo poslom, neimanjem vremena, djecom…, a vrijeme brzo prolazi. Ako ništa drugo, trebalo bi poslušati savjete starijih i što bolje iskoristiti vrijeme koje imamo, posao neće pobjeći.