Ista ta baka cijeli se život voljela šaliti. Dok je još radila u tekstilnoj industriji, a već bila pred penzijom, dojuri jednog dana na brzinu na posao, kad tamo dočeka je pitanje: "Pa, teta-Ružo, gdje su Vam zubi?" Ona se maši rukom za usta i izvali: "Et', zaborav'la sam i' na klavir' kad sam cijepala drva!".

Jedna druga baka, opet, brine za male bebe – trojke, koje je rodila jedna žena iz njezine ulice. Treba da im, naime, kao i svima novorođenima iz te ulice, naštrika papučice pa se žali svojoj gerontodomaćici: "Eto, tolike sam papučice naštrikala, ali nisam sigurna za ovako sitne nožice…" Preporučujemo baki da ipak pričeka da bebe napuste inkubator i da malo "očvrknu". Tek tad će im se moći obuti najmanje bebi-papučice na svijetu.