Knjiga ima 288 stranica formata 15 x 20,5 cm, s tvrdim, vrlo lijepim koricama, a objavljena je u samo – 100 primjeraka. Započinje nenaslovljenim prologom, potom slijede četiri priče, naslovljene baš tako: Prva priča, Druga priča, Treća priča i Četvrta priča, a završava recenzijama, "Rečju autora" i kratkom biografijicom "O piscu".

Piščev prolog vrijedi citirati: "Čoveče, prijatelju, bez obzira ko si i odakle si, ako ne budeš imao pametnijih poslova nego se odlučiš za čitanje mojih 'Porodičnih priča', svojim imenom i imenima onih od kojih si potekao zameni moje ime i imena mojih predaka pa ćeš dobiti svoju ličnu knjigu jer nas, okupljene na ovom prostoru, ista muka muči."

Nikola Živković četiri priče iz Vojnovićeve knjige vidi kao "kazivanja naših predaka iz različitih perioda naše prošlosti", a Milenko Vasiljević smatra pak da se autor tom knjigom "na najbolji način odužio svome rodu, narodu i zavičaju, stvarajući vrijedno historijsko djelo". Mara Bekić-Vojnović je, između ostaloga, prisutne upoznala s recenzijom drugog recenzenta, prof. dr. Svetozara Livade, koji smatra da autor ovom knjigom Bobotu, "njenu ulicu – sokak unosi u literaturu na velika vrata" te da ta knjiga "nije samo svjedočanstvo o svojima i Boboti, nego i o našima i našim Bobotama i ljudima".

Dragoljub Vojnović je rođen 1942. godine u Boboti. Kao nastavnik srpskohrvatskog jezika i historije, bibliotekar te novinski urednik, novinar i direktor novina radio je u Borovu Naselju i Vukovaru. Prije "Porodičnih priča" objavio je dvije knjige: "Ćirićeva ulica - Ciganski sokak" (2012) i zbirku pjesama za djecu "Pred podne bilo" (2013).