Preko ograde pa u parkBelomanastirski Dom zdravlja nalazi se s istočne strane Školske ulice, između Nastavno-sportske dvorane i Betonske ulice. Oko Doma zdravlja je lijepi park, a između parka i pločnika u Školskoj ulici metalna ograda. Neki pojedinci koji prolaze tim pločnikom smatraju da je park uz Dom zdravlja baš zgodno mjesto za bacanje – smeća.
Ti pojedinci preko spomenute ograde u park prebacuju sve ono što im ostane kad pojedu burek ili kakvo pecivo, popiju jogurt, u usta strpaju zadnji bombon, pojedu čokoladu ili popuše posljednju cigaretu. Jer, molim vas, što ima prirodnije od toga da se smeće baca u park oko Doma zdravlja? Pa nećemo valjda kese i kesice, masni papir od bureka, čaše od jogurta, staniol, kutije za cigarete i štatijaznamašto stavljati u džep i nositi kući?
A kako (neki) Baranjci gledaju na opisani "problem", pokazat će sljedeće pričica. Jednom je neke postarija, punačka žena išla spomenutim pločnikom prema Betonskoj ulici, s namjerom da stigle do autobusnog stajališta i da otputuje kući u neko od baranjskih sela. Usput je jela burek i pila jogurt. Završila je s time taman kod posljednje kuće prije semafora. Zgužvala je umašćeni papir i čašu od jogurta i gurnula ih kroz ogradu u njegovanu živicu. Iza nje je išao čovjek koji stanuje u blizini i koji je sve to vidio. A vidjela je i ona da je on vidio njezino "djelo", no se nije baš mnogo uzbudila. Nakon što ju je pomalo ljutio upitao: "A ko će sad to pokupiti?", ona mu se nevino nasmiješila i mirno odgovorila: "Pa, gazda!"
Smeće duž cijele ograde