Gerontodomaćica je već izvidjela kome bi to trebalo, ali uvijek se nađe neka zapreka. Naime, krevetić je u Osijeku, a nije se našao prijevoz, a "Oaza" nema prostora ni za privremeno skladištenje. Ali, opet, i dobra namjera je hvalevrijedna.

Suvišak odjevnih predmeta
Jednog je dana u "Oazu" ušetao korisnik Internet-kluba koji duže vrijeme nije dolazio i začuđeno stao ispred velikog plakara prepunog odjeće. Zaključio je da je to baš ono što bi njega spasilo suviška odjevnih predmeta i momentalno je odjurio kući, vrativši se ubrzo s punim vrećama kvalitetne robe, koja je nakon osvježenja u "Oazinoj" praonici završila na policama.

Među darovanim stvarima jednoga dana osvanule su i dvije velike ambasador-deke za bračne krevete, koje nisu stale u veš-mašinu pa ih je gerontodomaćica odnijela kući na ručno pranje u kadi. Time su one privedene svrsi i već idući dan su "planule", nije ih se stiglo ni raspakovati.

Burza ipak nije trgovina
Našao se i korisnik koji je zahtijevao "toliko toga – toliko onoga", ali mu je objašnjeno da ovo ipak nije prava trgovina i da se mnogih stvari nema na lageru. Ali, nakon što su donirani jorgani oprani i složeni, ipak su ostavljeni u ogromnu najlonsku torbu baš za njega. Gerontodomaćica ga je srela na ulici i obavijestila o tome pa se on sav sretan odmah uputio u "Oazu".

Jedan dječak – osnovnoškolac već dugo traži cipele, ali "ko za inat" na Burzi ih za njega nikad nema. Stoga mu je ponuđeno da izabere nešto od odjeće. A mališa se odmah mašio za kapu šiltericu i neke sportske sunčane naočale, koje mu spadoše s nosa – bile su mu prevelike. Ali teta s Burze malo ih je pritegnula pa su ipak otišle sretnom novom vlasniku.

Ne treba biti "proklet"
Jedna gerontodomaćica u svom je ormariću za cipele našla dva para dobrih cipela i pomislila kako bi nekome tko nosi manji broj one dobro došle. Ipak ih je odlučila obuti još jednom – da ih "iskoristi". Oba puta nije koraknula ni sto metara, zapela je za nešto i otkinula plastiku na potpetici. Tako sad cipele ne koriste nikome. Rekli bi Baranjci: "tak' joj i treba kad je prokleta" (tj. škrta).

Jedna mama došla se raspitati za dječju odjeću, a na pitanje za koliko djece, odgovor je glasio – devetero! Još je sa sobom povela i kćer koja samo što se nije porodila. Ipak, našlo se nešto dječje robe, a i nešto prikladne odjeće za "glavnu" majku.

Bez donatora ne bi bilo ni Burze
Jedna osoba koja živi u Paraćinu, a izdaje kuću u Belom Manastiru, ne prati "Oazinu" burzu na internetu, ali je čula za nju od svoga kuma pa je donirala veliku količinu odjevnih predmeta za starije osobe. Pravnica koja povremeno radi u Društvenom centru aktivno se uključila u doniranje Oazine burze i to onime što se najviše traži: dječjom odjećom. Potaknula je i doniranje igračaka pa se u Burzi ponekad nađe i nešto da razveseli najmlađe sugrađane. U trenutku pisanja ovog teksta u Burzi nije bilo baš ni jedne igračke, ali poradit će "Oazine" aktivistice i na tome!