Svaka je mislila svoje misli, kad se baka odjednom oglasi: "Ma, gle ti to!" – "Molim?" – upita gerontodomaćica – "Nešto ste kazali?" – "Pa kažem da se sad ljudi tuku da ne bude ćirilice, a nas su nekad tukli ako ćirilicu nismo znali kako treba." I potom baka ispriča kako je, prije šezdesetak godina, kao osnovnoškolka u Karlovcu, trebala naučiti napamet pjesmicu "Radinaknjiga", napisanu ćirilicom. Kad ju je u školi počela recitirati, odjednom je stala i ni makac! Nije se mogla sjetiti sljedećeg stiha. "A kad me učitelj već stavio preko klupe – znaš, onda su djecu još uvijek tukli u školi kad ne nauče zadaću – odmah mi je proradio mozak pa sam nastavila recitirati." – "Baš je to čudno kako se vremena mijenjaju!" – zaključi baka i ćušne novine u ćošak.