Za "Glas Slavonije" Rešicki je izjavio:
- Naravno da mi je izuzetna čast što sam ove godine dobitnik tako ugledne hrvatske pjesničke nagrade, koju su prije mene u većini slučajeva dobivali ljudi kojima sam se cijeloga života iskreno divio. Drago mi je naravno i to što je Goranov vijenac dobiven za poeziju koja je oduvijek željela promovirati osječki urbanitet i njegovu multikulturalnost, a u isto vrijeme bavila se, posebice u zadnjim zbirkama, mojim istinskim zavičajem Baranjom, kao mjestom susreta čovjeka i prirode, koji se u doba opće virtualizacije - na veliku nesreću današnjeg svijeta - posve izgubio.

O nagradi je jednoglasno odlučio žiri u sastavu Evelina Rudan, Branko Čegec, Miroslav Kirin, Miloš Đurđević i Tvrtko Vuković. "Stavljajući ustrajno jezik pjesništva u odnos s drugim društvenim jezicima, poput kršćanstva, nacionalne povijesti ili supkulture, Rešicki nastoji otvoriti i problem političnosti književnosti. Njegovo pjesništvo na taj način za svoje polazište uzima davanje glasa onome što je u našoj službenoj kulturi obično nijemo, onome što nema glasa, što (se) ne glasa", stoji u obrazloženju žirija.

(Fotografiju posuđujemo s web-stranice riječkog "Novog lista".)