U petak, 7. V. 2010. godine, od 18 do 19,30 sati, u belomanastirskom Društvenom centru održana je još jedna od radionica iz "Oazinog" projekta "Naučimo se nenasilno ponašati", koji financira Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Na toj radionici pod nazivom "Kako se osjećamo", koju je vodila Dubravka Simendić uz asistenciju Ane Jeličić, bilo je jedanaestero djece od 7 do 14 godina. Cilj radionice bio je potaći opažanje i izražavanje osjećaja te razlikovati osjećaje i nositi se s njima.

Radionica se sastojala od vježbe "Pogađanje", vježbe "Moj bijes" i vježbe "Kako smiriti bijes". Kako su neke ljudske osobine uvjetovane nasljeđem, djeca su popunjavala porodično stablo i uspijevala su ga sastaviti u tri koljena, a za ostala koljena pitat će kod kuće. To je bila i prilika da čuju naziva za pretke po koljenima: 1) sin, 2) otac, 3) djed, 4) pradjed, 5) čukundjed…