Tko ovih dana putuje plodnom baranjskom ravnicom, zamijetit će velika žuta polja kako uživaju na proljetnom suncu. Danas ni neki Baranjci ne znaju što se to žuti na njivama baranjskim, a ako i znaju da je riječ o uljanoj repicu, o toj industrijskoj biljci znaju samo to da se od nje, kao što joj i sam naziv govori, dobiva jestivo ulje.

S Vikipedije doznajemo da se od uljane repice može proizvoditi i biodizel te da se u prosjeku s jednog hektara može dobiti 400 litara takvog goriva. Najveći proizvođači uljane repice su u zemljama Evropske Unije, potom Kanada, SAD, Australija, Kina i Indija, u kojoj uljana repica čini 13% zasijanih površina. Godine 2000. uljana repica je bila treći glavni izvor biljnog ulja, iza soje i palme uljarice. Osim toga, ona je drugi svjetski glavni izvor proteinske hrane, iako čini tek petinu proizvodnje soje, koja je prvi glavni izvora proteinske hrane.