Prvo su djeca (na)učila izbacivati klikere da bi što bolje mogli igrati igru. Ponekad tako jednostavne stvari današnjoj djeci predstavljaju problem jer njihove ručice nisu naviknute na takve pokrete. Nakon uvodnog dijela i objašnjavanja pravila igre, uslijedilo je bušenje "roše" (rupe) koja je neophodna za igru. Voditeljica je djeci pokazala kako se to nekada bušilo okretanjem na peti.
Uslijedila je igra. U prvom dvoboju djevojčica je pobijedila dječaka pa je bilo komentara kako ga je, eto, djevojčica pobijedila. Iako su nekada češće to igrali dječaci, djevojčice koje su voljele tu igru bile su odlične. Naravno, uvijek se na radionicama ističe kako nema muških i ženskih igara – neka igra tko što voli i želi.
Nisu svi baš bili za klikeranje pa su dobili krede u boji. Mogli su crtati po stazama, igrali su lovice i zabavili se igrajući se klikerima bez pravila. Na kraju radionice svi su mogli ponijeti koji kliker kući kako bi mogli vježbati klikeranje.
Na radionici je bilo sedmero djece: Antonio, Lora, Ognjen, Rebeka, Relja, Vanja i Vigo. Najuporniji su bili Antonio, Ognjen i Vanja te se njihova igra pretvorila u pravo nadmetanje, s malom ljutnjom kad su gubili. Važno je da su se dobro zabavili i svi su zadovoljni otišli kući.
Ova radionica održana je u sklopu projekta "Nasilje baš nije fer", financiranog od strane Grada Belog Manastira. Radionicu je vodila Sandra Kušenić. Radionice se neće održavati svakog petka, već će biti najavljene koji dan ranije.
