Generalna skupština UNESCO-a imenuje Odbor za svjetsku baštinu, koji se sastaje jednom godišnje kako bi odlučio o upisivanju lokaliteta na Listu svjetske baštine. Da bi neki lokalitet bio upisan na listu, mora ispunjavati bar jedan od deset propisanih kriterija, pri čemu se prvih šest kriterija (I–VI) odnosi na kulturnu baštinu, a ostala četiri (VII–X) na prirodnu. Prema tome koje kriterije ispunjavaju, lokaliteti svjetske baštine dijele se na kulturnu, prirodnu i mješovitu baštinu (tj. onu koja ispunjava i kulturni i prirodni kriterij).
Pojedini lokaliteti stavljaju se na Listu ugrožene baštine ukoliko Odbor procijeni da im prijeti neposredna opasnost. Većina lokaliteta nalazi se u jednoj državi, ali postoje i prekogranični lokaliteti koji se prostiru kroz dvije ili više država (nama najpoznatiji takav primjer su Srednjovjekovni stećci koji se prostiru kroz Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku i Crnu Goru).
Prema podacima iz 2019. godine, na Listu svjetske baštine upisan je 1.121 lokalitet, od toga 869 lokaliteta kulturne, 213 prirodne i 39 mješovite baštine. Oni se nalaze u 167 zemalja, a najviše u Italiji i Kini, po 55. Na Listi ugrožene baštine su 53 lokaliteta.
Lista svih lokaliteta može se pronaći ovdje: https://whc.unesco.org/en/list/.
(Izvor: Vanja Tomašev; enigmatikatio.blogspot.com)
