Siniša Đuričić (Darda)
Milan Dvornić (Beli Manastir)
Nada Stanić (Temerin)
Sonja Nedić (Beli Manastir / Osijek / Zagreb)Za skup je bio prijavljen čak 51 rad od isto toliko autora iz Srbije, Hrvatske, Mađarske i Slovačke. Autori koji su bili na skupu – a većina ih je bila – desetominutne sažetke svojih radova izlagali su u dvije sekcije. U prvoj sekciji su prevladavali radovi s historijskim temama, a u drugoj je bilo govora o demografiji, etnologiji, arhitekturi, umjetnosti, informiranju... Moderatori Sekcije I bili su prof. dr. Vladan Gavrilović i doc. dr. Boris Stojkovski, obojica s Novosadskog univerziteta, a Sekcije II prof. dr. Ferenc Nemet (Univerzitet u Novom Sadu) i Pera Lastić (Srpski institut, Budimpešta).
Program skupa te spisak učesnika i naslovi njihovih radova mogu se vidjeti OVDJE. U ovom članku nabrojit će se samo autori iz Hrvatske. Na skupu je bio dr. Jakša Raguž iz zagrebačkog Hrvatskog instituta za povijest s radom "Rat u Baranji: 1991-1992", koji se bavi "napadnom operacijom HV-a 'Baranja' 3. travnja 1992. godine". Iz hrvatskog dijela Baranje na skupu su učestvovala i tri Baranjca. Mladi historičar Siniša Đuričić iz Darde pripremio je rad pod naslovom "Prostorni razmještaj podunavskih Švaba u Baranji od kraja 17. do 20. stoljeća", naivni slikar i etnograf Milan Dvornić iz Belog Manastira izlagao je temu "Narodni običaji Srba u Baranji", što je sažetak njegove knjige izdane ove godine, a mlada magistra kulturologije Sonja Nedić iz Belog Manastira – na radu u Zagrebu – predstavila je rad "Baranjska periodika i enigmatika u njoj (s osvrtom na Baranjce koji su se bavili enigmatikom)".
Na skupu je bilo još nekoliko autora vezanih za južnu (hrvatsku) Baranju: već spomenuti dr. Aleksandar Horvat s temom "Stanovništvo Baranje: Etnička i verska struktura", potom Nada Stanić iz novosadske Galerije Rajko Mamuzić s temom "Pravoslavne crkve u južnoj Baranji", koja živi u Temerinu, ali je porijeklom iz Belog Manastira, iz poznate porodice Miletić, te dr. Željko Predojević s Univerziteta Komenski u Bratislavi, koji je prijavio temu "Predaje o marijanskim svetištima iz južne Baranje", ali nije bio na skupu.
Skup je bio veoma naporan jer je trajao preko šest sati, a na završnom plenarnom zasjedanju zaključeno je da je bio i veoma uspješan. Prikazane radove autori trebaju dovršiti do 30. III. 2020. godine, a nakon recenziranja bit će uvršteni u zbornik, koji će biti objavljen tokom te godine. Svaki objavljeni rad imat će sažetak na srpskom, mađarskom i engleskom jeziku. Predsjednik Organizacionog odbora dr. Drago Njegovan posebno je naglasio da radovi napisani hrvatskim jezikom neće biti srbizirani.
Gost iz Zagreba dr. Jakša Raguž, porijeklom Dubrovčanin, veoma je zadovoljan učešćem na naučnom skupu, boravkom u Novom Sadu i prilikom da vidi stalne postavke tog novosadskog muzeja: "Muzej Vojvodine posjeduje oko četiri milijuna eksponata. Izložen je samo dio, od kojih su neki baš interesantni i zabavni, na primjer kip božice plodnosti, koja je sprijeda podebelo žensko, a straga ima muški poprilično velik 'organ', pa lubanja prapovijesnog pacijenta na kom su tadašnji kirurzi zbrljali i tako dalje."
Učešćem na skupu zadovoljan je i mladi historičar Siniša Đuričić, koji je 2012. godine diplomirao upravo u Novom Sadu, ali ne može biti zadovoljan što već sedam godina ne može naći posao u struci...
(Ovo je integralna verzija članka objavljenog na Portalu Novosti 10. X. 2019.
i u 1034. broju tjednika "Novosti" 11. X. 2019, str. 6 dodatka "Kronika")
